Znanost se definira kao »zapažanje, prepoznavanje, opisivanje, eksperimentalno istraživanje i teoretsko objašnjavanje pojava«. Znanost je metoda koju čovječanstvo koristi kako bi dobilo veće saznanje o prirodnom svemiru.
Ono je potraga za spoznajom kroz zapažanje i nagađanje. Napredak u znanosti pokazuje doseg ljudske logike i mašte. Ipak, kršćansko vjerovanje u znanost nikada ne bi smjelo biti istovjetno našoj vjeri u Boga. Kršćanin može vjerovati u Boga i poštivati znanost dokle god ima na umu što je od to dvoje savršeno, a što nije.
Naša vjera u Boga vjera je pouzdanja. Vjerujemo u njegova Sina kako bismo se spasili, vjerujemo njegovoj Riječi da nas pouči i vjerujemo njegovu Svetom Duhu da nas vodi. Naša vjera u Boga trebala bi biti apsolutna, jer kada se pouzdamo u Boga, onda ovisimo o savršenom, svemoćnom i sveznajućem Stvoritelju. Naša vjera u znanost trebala bi biti intelektualna – i ništa više. Na znanost možemo računati u pogledu mnogo toga, ali isto tako možemo računati s time da znanost griješi. Pouzdamo li se u znanost, onda ovisimo o nesavršenim, grješnim i ograničenim smrtnicima. Tijekom povijesti, znanost se puno puta pokazala posve pogrešnom u pogledu mnogo toga, kao što je oblik Zemlje, čovjekov let, cjepiva, transfuzija krvi, pa čak i razmnožavanje. S druge strane, još uvijek se nije dokazalo da je Bog u krivu.
Ni jedan se kršćanin ne treba bojati istine, tako da nema razloga zašto bi se kršćanin trebao bojati ili mrziti dobru znanost. Veća spoznaja o tome kako je Bog stvorio naš svemir pomaže cijelomu čovječanstvu da cijeni čudesno djelo stvaranja. Povećavanje našega znanja pomaže nam boriti se protiv bolesti, neznanja i pogrešnoga shvaćanja. Međutim, postoji opasnost kada se znanstvenici pouzdaju u ljudsku logiku više nego u Stvoritelja. Takvi ljudi nisu ništa drukčiji od svih drugih koji su predani nekoj religiji – odabrali su vjeru u Čovjeka, i pronaći će činjenice da je obrane.
Ipak, najracionalniji znanstvenici, pa čak i oni koji ne žele vjerovati u Boga, priznaju kako naša spoznaja svemira nije potpuna. Priznaju da znanost ne može ni dokazati ni poreći postojanje Boga i istinitost Biblije, kao što se ni njihove mnoge teorije u konačnici ne mogu dokazati niti opovrgnuti. Znanost bi trebala biti zbilja neutralna disciplina, koja traži samo istinu, a ne dokaz unaprijed donesenih zaključaka. Bog je oduvijek htio da mu dolazimo kroz vjeru, a ne kroz logiku.
Znanost većim svojim dijelom podupire Božje postojanje i djelovanje. U Psalmu 19,1 piše: »Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.« Kako suvremena znanost pronalazi više informaciija o svemiru, istovremeno pronalazi sve više dokaza o Stvaranju. Zadivljujuća složenost i replikacija DNK, zamršeni i povezani zakoni fizike te potpuni sklad uvjeta i kemijskih procesa ovdje na Zemlji služe kao dokazi biblijske poruke. Kršćanin treba prihvatiti znanost koja traži istinu, ali odbaciti »svećenike znanosti« koji ljudsku spoznaju stavljaju iznad Boga.
Izvor: www.gotquestions.org/
