Da su ljudi znali, Isuse, tko si ti; da su znali odakle dolaziš, da su znali kojeg si roda i podrijetla; da su znali da si ti Mesija, obećani novorođeni Kralj svi bi ti otvorili vrata, svi bi te primili u svoj dom, ne bi se rodio u štali, nego u čistim domovima. Za tebe bi bilo mjesta u svakom svratištu.
Da su znali!
A na Dan suda ćeš govoriti: “Bijah gladan… bijah žedan… u tamnici bijah… bijah gol… bija bolestan… bijah stranac…”
Kada to, Isuse?
“Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili! Što god niste učinili jednome od ove moje najmanje braće, ni meni niste učinili!”
Mi to znamo, Isuse! Znamo unaprijed jer si nam rekao. Zapisano je.
Oprosti, Isuse, što i danas moraš tražiti milosrdno srce da ti netko pomogne u bolesti i nevolji!
Oprosti. Isuse, za sve siromahe svijeta kojima ja ne mogu pomoći!
Oprosti, Isuse, za sve siromahe kojima sam mogao pomoći!
Oprosti, Isuse, što nisam siromah, jer bih tako bio slobodan i čist te sposoban da te prepoznam, da te vidim, da te susretnem.
Radujem se susretu s tobom u Riječi Božjoj! Vjerujem da je to sakrament ljubavi. Radujem se, Isuse, susretu s tobom u svetom kruhu. Vjerujem da je to sakrament tvoje žive prisutnosti.
Oprosti mi, Isuse, što se ne radujem dovoljno tvojem pohodu u bratu, bližnjemu, malenome: jer i u njima mi ti dolaziš. U njima bi htio doći do mene! Ne prepoznajem te tada kao sakrament tvoje dobrote. Ne prepoznajem, Isuse da mi u takvim ponudama više daješ nego što ja mislim da od sebe otkidam! Jer za mali čin milosrđa daješ svega sebe.
Uvijek iznenađuješ svojim darovima i opravdavaš onu: Bog se ne da nadmašiti u ljubavi.
Isuse, dobro došao na ovaj svijet! Isuse, hvala ti što ostaješ na ovome svijetu i među nama. Isuse. hvala ti što ćemo siromaha imati uvijek među sobom. Dobro si nam došao. Isuse!
Zvjezdan Linić
