Veza između prihvaćanja sebe i prihvaćanja drugih duboka je i dvosmjerna. Jedno pomaže drugome. Često ne uspijevamo prihvatiti druge jer u biti ne prihvaćamo sami sebe. Tko nije u miru sa sobom, bit će u ratu s drugima. Neprihvaćanje sebe stvara unutarnju napetost, nezadovoljstvo, frustraciju koju često prenosimo na druge koji tako ispaštaju zbog naših unutarnjih sukoba. Jedan mali primjer: kad smo zlovoljni prema drugima, to je vrlo često zato što smo nezadovoljni samima sobom. I to drugi moraju plaćati! Etty Hillesum piše: „Počinjem shvaćati da kad osjećamo odbojnost prema nekome, tada treba korijen za to tražiti u odbojnosti prema sebi: ljubi bližnjega kao samog sebe”.
Suprotno tome, čovjek koji zatvara srce bližnjima, koji ne čini nikakav napor da ih ljubi onakve kakvi jesu, koji se ne zna s njima pomiriti, nikad neće imati ni onu toliku potrebnu milost potpuno se pomiriti sa samim sobom. Na kraju krajeva, uvijek smo mi sami žrtve svoje uskogrudnosti, sudova i tvrdoće prema bližnjemu.
O. Jacques Philippe
