Da bi se iskusila Isusova svemoguća ljubav valja iskoristiti metodu koju nam je on sam dao: “Milosti mog Milosrđa mogu se izvući preko samo jednog sredstva a to je – pouzdanje. Što se duša više pouzdaje, to će više dobiti “ (Dnevnik, 1578.). “Neka se ni jedna duša ne boji približiti se Meni, pa i ako su joj grijesi kao grimiz” (Dnevnik, 699).
Kako bi nam pomogao da se pouzdajemo više u Njega, Isus nam je dao Dnevnik svete Faustine i sliku Njegova Milosrđa. Isus nam govori: “Grijesi nepovjerenja me najviše ranjavaju” (Dnevnik, 1076).
“Moje srce je žalosno, jer čak i izabrane duše ne razumiju veličinu Mog milosrđa. (…) Ne zaboravite moju muku, pa ako ne vjerujete mojim riječima, onda barem vjerujte mojim ranama.” (Dnevnik, 379).
“Kako je bolno da se duše tako rijetko ujedinjuju sa mnom u svetoj pričesti. Čekam duše, a one su prema meni ravnodušne. Volim ih nježno i iskreno, a ne vjeruju mi. Želim na njih obilato izliti svoje milosti, a duše odbijaju prihvatiti ih. Tretiraju me kao mrtav objekt, dok je moje srce puno ljubavi i milosrđa. Kako da biste znali mjeru moje boli, zamislite najnježniju majku koje ima ogromnu ljubav prema svojoj djeci, a djeca ipak preziru njenu ljubav. Zamislite njenu bol. Nitko je nije u stanju utješiti. Ovo je samo slaba slika Moje ljubavi “(Dnevnik, 1447). “Nepovjerenje od strane duša para cijelu moju nutrinu (…) Bez obzira na moje nepresušnu ljubavi za njih ne vjeruju mi. Čak ni moja smrt nije dovoljno za njih “(Dnevnik, 50).
U tim bolnim riječima izgovorenih sv. Faustini, Isus otkriva glavnu i temeljnu bolest čovječanstva a to je – grijeh. Ova najgora bolest čovjeka proizlazi iz nepovjerenja, slabe vjere, sumnje ili nevjere u Boga. Na taj način smo se zatvorili i spriječili Krista od nas spasi, da nas oslobodi od okova Zloga, da nas preobrazi svojom Ljubavlju. Samo Isus može izliječiti ranjeno ljudsko srce i na taj način pobijediti grijeh izvor svih naših nedaća i uzrok naših duhovnih i fizičkih bolesti.
Mi dolazimo prihvatiti Kristovu milosrdnu ljubav kroz svakodnevnu molitvu, a osobito po sakramentima pokore i euharistije. Isus nam ne obećava ovozemaljski život bez patnje, ali dajući nam da nosimo križ On nosi njegov najteži dio. Putem potpunog predaja volji Spasitelja, naše trpljenje postaje put do spasenja i izvor velikih i sjajnih milosti.
Isus želi da se potpuno pouzdamo u Njega i želi da prihvatimo Njegovu volju u svojim životima. Tada ćemo biti Isusu zahvalni za sve: za patnje i radosti, za bolesti i zdravlje, za život i smrt, jer ćemo u svojim srcima nositi najveći i najdragocjeniji biser – Njegovu ljubav. (Mt 13, 44-46)
o. Mieczysław Piotrowski, Izvor: Više se ufaj da primiš više, časopis “Ljubite jedni druge”, http://magnifikat.hr
