Blagdan koji danas slavimo okuplja nas u proslavu svetosti kojoj je izvor sam Bog. Bog se uvijek u svakom vremenu objavljuje i svoje koji su povjerovali u Krista hrabri i otvara nove vidike prema onom što smo usmjereni. Svaki od nas danas ovdje poslan je svojim životom proslavljati Boga živeći sveto.
Puno toga nam je na pameti kad kažemo svetost jer smo usmjereni gledati svetost kao nešto što je izvan reda, izvan svakodnevnice, čak pomalo bi smo rekli ne prirodno. Po svemu takvom svetost bi bila nešto nedostižno i daleko štoviše samo za odabrane. Krist Isus nam ostavlja svetost kao model života jer naš život kao kršćana jest svet. Sveti budite kao što je Otac vaš nebeski. Takav evanđeoski poziv nas samo usmjerava da mi koji vjerujemo smo usmjereni svetosti. Tada je svetost razumljiva da smo mi sveti odabrani za sveti život.
Ovo vrijeme nas je toliko izmučilo. Nameće nam se toliko stvari koji poprimaju vrijednost i važnost. Sve nam je postalo toliko dragocjenije od onog što nam je ostavljeno kao najveći dar. Razvučeni na različitim poljima stvara nam se jedan mučan odnos pa i prema vjeri i vjerskom životu jer imamo kao neki privid da oni koji žive bez vjere mogu više, bolje, da je njihov život obilja, imanja, posjedovanja bolji dragocjeniji. Sve se više izvrgavamo vlastitoj sramoti kako bi se približili tim nekim visinama, tom životu bez života koje nam se serviraju kao dobre i plemenite, no kad čovjek stane ispred sebe tada ne ostaje ništa osim praznine koje mu je donio život za kojim toliko žudi u kojega je toliko uložio.
Jesmo li mi kršćani današnjeg vremena doista toliko zaslijepljeni sa takvom prolaznošću i površnošću.
Nikad više osamljenosti, tuge, boli, izopačenosti, odbačenosti nikad toliko nezadovoljstva kao što smo odabrali život mimo života. Kako je samo teško spoznanje da imaš sve, ali da ti koliko god imao nešto nedostaje i to što ti nedostaje ne znaš što je to. Izgubio je čovjek svoje najdragocjenije, ima sve, ali više nema sebe.
Ne znam jeli vam poznata ona zgoda iz života sv. Ante; Slaveći svetu misu nakon primljene pričesti ukazao mu se mali Isus. Onako pomalo preplašen i iznenađen ne shvaćajući što se događa upita ga svetac: „ Dijete odakle dolaziš? Kako se zoveš? Što tražiš?“ A Isus mu odgovori: „Dolazim s neba. Moje je ime zlatnim zapisano slovima u betlehemskoj štalici, na križu u Jeruzalemu, a sada na svim vratima svetohraništa. Ja sam dijete Isus. Tražim srca ljudi!“ kad je to čuo upita ga: „ Isuse što tražiš od mene?“ a Isus mu odgovori: „Ante tražim tvoje srce.“
Evo našeg uzora kojeg danas slavimo koji je poznat kao svetac cijeloga svijeta, čudotvorac, veliki naučitelj Crkve i veliki propovjednik. Ali iznad svega on je čovjek srca.
Gdje su se naša srca pogubila u ovom svijetu, ta naša malena ranjena srca koje svakodnevno krvare jer su izranjena svim i svačim. S čime umiriti ova naša srca kako ih učiniti zadovoljnima. Kako proći kroz ovu dolinu suza a da ipak zadržimo sebe svoju osobnost, svoju jedinstvenost, svoju neponovljivost.
Sav izvor svetosti sveti je Ante crpio iz Boga, prihvaćajući svakodnevno ono što mu je Bog darivao, stavljajući mu na put one koji su bili pored njega. Nije on bio lišen ni patnje, ni bolesti, niti je bio omiljen među svojima, bio je proganjan, osamljen, ponižavan.
Svi smo mi oni kojima se danas na njegov blagdan na ovu svetkovinu taj isti Isus pristupa pred nas koji onda između tolikih naših molitava i želja, nadanja u ljubavi, prihvaćanju i prijateljstvu prilazi svakom od nas osobno i čujemo: „Tražim tvoje srce.“ Srce u molitvi koja je zaboravljena, povremena ili površna, srce koje će unositi mir, donositi milosrđe praštanja srce koje slijedi život evanđelja. Srce prepuno Boga koji je bogatstvo životne mudrosti.
Potrebna nam je trajna preobrazba svima nama svakoga dana dapače i meni najmanjemu među vama. Neka ovi dan za nas okupljene bude doista drugačiji. Ostavimo se onoga da o Bogu znamo sve i da nam se Bog mora dokazati u našim željama. Iz naše vlastite oholosti jer mislimo da znamo svoju vjeru udaljili smo se od bitnoga od pravoga Boga. Neka u naše živote kao što čitate sve one svoje časopise ajde ako imate otvorite evanđelje, otvorite Sveto Pismo učinite nešto za sebe učimo se od Isusa. Znate uvijek mislimo kako nam Bog nešto brani kako je on onaj koji jedva čeka da pogriješimo da nas kazni. Nije to naš Bog. Nije on onaj koji čovjeka maltretira čak štoviše on koji je sama ljubav, sama dobrota postavlja nam u čuđenju pitanje pa što to sebi činiš.
Sveti Ante naš zaštitniče, zaštito naša i zagovorniče danas ti prinosimo svoja srca da ih prikažeš Bogu da on bude uz nas u svim našim životnim putovima. Zagovaraj nas pred licem Svevišnjega i usliši u našim potrebama.
Don Damir Bistrić