Sedam dana nakon sv. Marije Magdalene, odnosno 29. srpnja, Crkva se spominje sv. Marte. Ova sveta zaštitnica poznata nam je iz Svetog pisma kao sestra Lazarova i Marijina iz Betanije. Kao vrijedna kućedomaćica s mnogo brige i pažnje ugostila je i posluživala Krista Gospodina, o čemu piše sveti Luka u svojem evanđelju.
Isusu su Marta, Marija i Lazar bili naročito dragi prijatelji, pa je na poziv sestara i nakon razgovora s Martom uskrisio mrtvoga Lazara. Sveti Ivan, opisujući potanko Lazarovo uskrsnuće, piše: “Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i Lazara” (Iv 11,5). Sestre su poručile po njega dok je Lazar bio još bolestan. Bilo je to na posve diskretan način: “Gospodine, bolestan je onaj koga ljubiš” (Iv 11,3). Isus se uputio u Betaniju tek nakon Lazarove smrti. “Marta, čim ču da dolazi Isus, iziđe mu u susret, dok Marija ostade u kući. Marta reče Isusu: ‘Gospodine, da si bio ovdje, ne bi bio umro moj brat. Ali i sada znam da će ti Bog dati sve što god zatražiš od njega.’ ‘Uskrsnut će brat tvoj’, odgovori joj Isus. ‘Znam da će uskrsnuti – odvrati mu Marta – o uskrsnuću, u posljednji dan.’ ‘Ja sam uskrsnuće i život – reče joj Isus. – Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti. Vjeruješ li ovo?’ ‘Da, Gospodine, ja tvrdo vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji je došao na svijet.’ Opisujući pomazanje Isusovo u Betaniji sveti Ivan spominje: “Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje stanovaše Lazar koga Isus uskrisi od mrtvih. Tu mu pripremiše večeru na kojoj Marta posluživaše” (12,1-2).
Prema predaji Marta je bila jedna od prvih misionarki na području južne Galije (današnji Marseille, Francuska). Preminula je oko godine 80. Jedna provansalska legenda priča kako je Marta znakom križa i blagoslovljenom vodom ili tamjanom ne samo onemogućila zmaja koji je ubijao ljude u gradu Tarasconu, već ga je vezala svojim pojasom, odvela ga u Arles i bacila u rijeku Rhone. Ta stara legenda svjedoči o Martinoj ljubavi prema svim stvorenjima. Ona nije ubila zmaja, već ga je “odvela” tamo gdje ne može nauditi ljudima. Tu scenu prikazuje oltarna slika svete Marte u crkvi svetoga Lovre u Nürnbergu.
Zazivaju je kod krvarenja i kuge, a zaštitnica je kuharica, domaćica, služavki, gostioničarki, konobarica, batlera, hotelijera, pralja, samaca, dijetetičara, putnica, slikara, kipara, upravitelja bolnica, domaćih životinja, te mnogih biskupija, naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva.
Molitva na čast Svetoj Marti
O hvale dostojna Sveta Marto!
Utječem se Tebi i ufam se u tvoju pomoć u mojim kušnjama.
Kao zahvalnost obećavam Ti širiti ovu molitvu.
Ponizno Te molim, tješi me u mojim brigama i teškoćama.
Po velikoj radosti koja Ti je ispunila srce kada si u svome domu u Betaniji pružila utočište Spasitelju svijeta, molim Te posreduj za mene i moju obitelj, da sačuvamo Boga u svojim srcima, te zavrijedimo dobivati lijeka u našim potrebama, a napose u sadašnjoj nevolji koja me muči.
(Svojim riječima kaži svoju nevolju i potrebu Svetoj Marti).
Molim Te pomoćnice u svim potrebama, pomozi nam nadići teškoće, kao što si pobijedila đavla.
Zatim izmoli : Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu.
I zazovi tri puta: Sveta Marto, moli za nas!
Postoji običaj da se u velikoj potrebi moli devet utoraka u čast Svetoj Marti.
Izvor: http://www.putevimilosti.com
