Sveta Marta – zaštitnica kućanica, žena čije napore i važnost ovaj svijet danas ne priznaje
Sedam dana nakon sv. Marije Magdalene, odnosno 29. srpnja, Crkva se spominje sv. Marte. Ova sveta zaštitnica poznata nam je iz Svetog pisma kao sestra Lazarova i Marijina iz Betanije. Kao vrijedna kućedomaćica s mnogo brige i pažnje ugostila je i posluživala Krista Gospodina, o čemu piše sveti Luka u svojem evanđelju.
Isusu su Marta, Marija i Lazar bili naročito dragi prijatelji, pa je na poziv sestara i nakon razgovora s Martom uskrisio mrtvoga Lazara. Sveti Ivan, opisujući potanko Lazarovo uskrsnuće, piše: “Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i Lazara” (Iv 11,5). Sestre su poručile po njega dok je Lazar bio još bolestan. Bilo je to na posve diskretan način: “Gospodine, bolestan je onaj koga ljubiš” (Iv 11,3). Isus se uputio u Betaniju tek nakon Lazarove smrti. “Marta, čim ču da dolazi Isus, iziđe mu u susret, dok Marija ostade u kući. Marta reče Isusu: ‘Gospodine, da si bio ovdje, ne bi bio umro moj brat. Ali i sada znam da će ti Bog dati sve što god zatražiš od njega.’ ‘Uskrsnut će brat tvoj’, odgovori joj Isus. ‘Znam da će uskrsnuti – odvrati mu Marta – o uskrsnuću, u posljednji dan.’ ‘Ja sam uskrsnuće i život – reče joj Isus. – Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti. Vjeruješ li ovo?’ ‘Da, Gospodine, ja tvrdo vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji je došao na svijet.’ Opisujući pomazanje Isusovo u Betaniji sveti Ivan spominje: “Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje stanovaše Lazar koga Isus uskrisi od mrtvih. Tu mu pripremiše večeru na kojoj Marta posluživaše” (12,1-2).
Prema predaji Marta je bila jedna od prvih misionarki na području južne Galije (današnji Marseille, Francuska). Preminula je oko godine 80. Jedna provansalska legenda priča kako je Marta znakom križa i blagoslovljenom vodom ili tamjanom ne samo onemogućila zmaja koji je ubijao ljude u gradu Tarasconu, već ga je vezala svojim pojasom, odvela ga u Arles i bacila u rijeku Rhone. Ta stara legenda svjedoči o Martinoj ljubavi prema svim stvorenjima. Ona nije ubila zmaja, već ga je “odvela” tamo gdje ne može nauditi ljudima. Tu scenu prikazuje oltarna slika svete Marte u crkvi svetoga Lovre u Nürnbergu.
Zazivaju je kod krvarenja i kuge, a zaštitnica je kuharica, domaćica, služavki, gostioničarki, konobarica, batlera, hotelijera, pralja, samaca, dijetetičara, putnica, slikara, kipara, upravitelja bolnica, domaćih životinja, te mnogih biskupija, naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva.
Molitva na čast Svetoj Marti
O hvale dostojna Sveta Marto!
Utječem se Tebi i ufam se u tvoju pomoć u mojim kušnjama.
Kao zahvalnost obećavam Ti širiti ovu molitvu.
Ponizno Te molim, tješi me u mojim brigama i teškoćama.
Po velikoj radosti koja Ti je ispunila srce kada si u svome domu u Betaniji pružila utočište Spasitelju svijeta, molim Te posreduj za mene i moju obitelj, da sačuvamo Boga u svojim srcima, te zavrijedimo dobivati lijeka u našim potrebama, a napose u sadašnjoj nevolji koja me muči.
(Svojim riječima kaži svoju nevolju i potrebu Svetoj Marti).
Molim Te pomoćnice u svim potrebama, pomozi nam nadići teškoće, kao što si pobijedila đavla.
Zatim izmoli : Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu.
I zazovi tri puta: Sveta Marto, moli za nas!
Postoji običaj da se u velikoj potrebi moli devet utoraka u čast Svetoj Marti.
Izvor: http://www.putevimilosti.com
