Jedan je dječak svako jutro dolazio u crkvu i sa stolića ispred Gospina kipa uzimao nekoliko Marijinih sličica. Primjetio to svećenik te ga jedno jutro zaustavi i upita:
– Gdje ti svakoga danas nosiš te sličice?
– Nosim ih mojim prijateljima.
– Prijateljima? Zašto?
– Svaki put kada napravim nešto loše oni meni kažu da će me reći mojoj majci, a ja im tada dadem ovu sliku i kažem im da joj slobodno sve kažu.
– Pa zar svakoga dana napraviš toliko loših stvari svojim prijateljima? Ne bi li se trebao potruditi da ih ne činiš toliko?
– Ne radim ih toliko?
– Kako? Pa što svakoga dana uzimaš toliko sličica?
– Uzimam, zato jer dadem sličicu i onda kada napravim neko dobro djelo i kažem: “To me moja majka naučila.”
