Sv.Luka nam u nedjeljnom evanđelju donosi tri poredbe jednu za drugom: o izgubljenoj ovci, o izgubljenoj drahmi i izgubljenom sinu.
S ovim evanđeljem smo čuli srce Lukina evanđelja. A ono se sastoji u radosti Božjoj zbog obraćenja griješnika. I ta radost stoji danas dojmljivo u središtu. Pogledajmo mi još jednom priču o izgubljenoj ovci. Mislim da jedva postoji ljepša slika. Dobri pastir ide za svojom zalutalom i umorenom ovcom, uzima je na svoja ramena i nosi je natrag u stado i na zelene pašnjake. Bog sam nosi izgubljene natrag kući. On sam preuzima inicijativu, trudi se i brine za svako pojedinačno stvorenje.
U priči o izgubljenoj drahmi evanđelist naglašava da se Bog brine o sitnicama i prostim stvarima. Ovdje se iznosi nešto što je tipično za tadašnje odnose. Žena je veoma siromašna, a grčka drahma iznosi plaću jedne nadnice, možda nema ni prozora na kući, kuća je mala pa mora upaliti svijeću da je potraži. I kad je nađe pozove prijateljice i susjede pa im rekne: „Radujte se sa mnom, našla sam drahmu koju sam izgubila.“ Ako pogledamo ove dvije usporedbe sigurni smo da je priča o izgubljenoj ovci važnija. Ovdje se možemo i sami lako prepoznati.
Ove poredbe su za nas radosna i ohrabrujuća poruka, koja nam kaže: Bog ljubi svakoga od nas bez ograničenja; On ide za nama, ako smo se izgubili i nosi nas na svojim ramenima kad smo napušteni ili ne znamo kamo dalje i raduje se našem povratku Njemu. I na koncu priča o izgubljenom sinu koja se može nazvati pričom o milosrdnom Ocu. Oproštenje mlađom izgubljenom sinu izaziva kritiku starijeg brata. I svatko se od nas sada odlučuje hoće li s radovati ili će ostati zatvoren u svojoj tobožnjoj bezgrješnosti. Ovaj dio evanđelja je najpoznatiji, ali i taj dio od nas najviše zahtjeva. Za dolazak kući mora se ponajprije odlučiti i otpočeti. Mora se svladati nesigurnost i neizvjesnost. Ovo iskustvo manjka starijem bratu. Sigurno je da je bio u redu i spreman na pomoć ostao na očevu imanju, ali je imao sve što je život trebao. Bio je materijalno i osjećajno posve zbrinut i nije mu manjkalo ništa. Doživljaji puta sa svojim pogreškama i padovima su mu manjkali. Zato mu je nedostalo iskustvo povratka kući i radost zbog ponovnog nalaska izgubljenoga.
Tako smo svi mi obuhvaćeni s onim što evanđelje donosi u obliku poredaba. Nisu drugi grješnici u koje mogu uprijeti prstom. Ne propovijedam drugima pravi moral, jer se uvijek u ponajprije to odnosi na mene . Nadam se i želim da nas uvijek poredba o milosrdnom Ocu može podsjećati kada svoju tobožnju pravednost, tvrdoću i nepravdu prema drugima hoćemo staviti nad radošću i prihvaćanjem oprosta.
Luka Vuco
