Naš susret s Kristom i ove nedjelje biva u prispodobi. Božja pouka se nastavlja. Konkretna, shvatljiva i razumljiva. Kad Bog govori onda je njegov govor prepoznatljiv u svakodnevnom životu jer životvorac uvijek govori razgovijetno, ucijepljen u život svakoga pojedinca, prepun razumijevanja.
Cijelo vrijeme Bog se trudi prispodobama dočarati i usporediti ono što živimo i kako naše odgovorno odlučivanje oblikuje i našu svakodnevnicu ali i naš život vječni. Čak štoviše on pojašnjava i naš odnos i rezultat naših odluka. Svi strepimo živjeti kvalitetno danas. Imamo svoje potrebe koje pošto poto želimo proživjeti. Lebdimo u oblacima vlastitih uvjetovanja u kojima nas netko trajno uvjerava što nam treba i koliko nam treba. Iako bi danas bilo lako slušati ovaj evanđeoski odlomak udaljeno jer nas baš i ne zanima to što se dogodilo tada.
Radosna vijest usprkos našim stavovima zalazi duboko u ljudsku osobnost i želi postati kreativna misao za dobro osmišljen život u kojem svaki od nas doista zadobiva bogatstvo. Iako nam se na prvu čini i mogli bismo ovu prispodobu nazvati prispodobom o nekom bogatašu i siromašnom Lazaru, ovo je suvremena prispodoba koja jasnije nego itko zapravo komunicira s nama o onim stvarnostima koji nas muče. O pravednosti koja je danas trajno narušena. Pravda i pravednost te općenito pravo danas su sveprisutne kao problematika koja nas izjeda. Premda je naš stav kada je u pitanju pravo u većini povrijeđen jer gledajući zamjećujemo ponajprije ogromnu nepravdu, bilo osobnu na koju smo najviše usmjereni, a onda prema onima koji su nezaštićeni. Taj razvijeni instinkt nas povezuje s nebeskim ostvarenjem poslanja vjernika jer naša zauzetost doista treba biti u zaštiti onih koji se ili ne mogu braniti ili su stavljeni na rub društva da ih se uopće ne primjećuje.
Danas u evanđeoskom odlomku izjašnjavaju se dvije pravednosti. Pravednost prikazana u bogatašu koji svoje življenje usmjerava samo na ono trenutno osjetilno. Odjeva se raskošno, gosti se. Čak je i interesantno da Isus spominje samo ove dvije odlike bogataševe pravednosti ili čak njegove osobnosti. Obje su fokusirane na taštini izvanjskosti. Prezentaciji. Ali dobro upakirana roba u pravilu ne nosi sa sobom i kvalitetu. I nama se čini da bi bilo nam lakše u životu kada bi smo živjeli kao današnji bogataši no iz iskustva koje imamo, promatrajući ih, koliko god imali, bogataši su nesretni. Nesretni jer znaju da su svi s njima samo zato dok imaju, da sve mogu kupiti, a kad možeš sve kupiti onda nemaš što primiti, nemaš osjećaj radosti darivanja i primanja. Uvijek promišljaš što se od tebe želi. Koliko treba platiti bogatstvo. Koliko treba platiti iskrenost. Muka je to već na zemlji, a kamoli ne na nebu.
Možda se nigdje toliko ne susrećemo sa sobom kao u pravednom Lazaru. Da, za neke smo mi vjernici prosječni. Živimo prosječnim životom. U kreditima smo do grla. Egzistencija nam je svakog dana neizvjesna. Grcamo u borbi za svakodnevno osiguranje svojeg života. Ali bez nas nema života niti društva jer je sve na našim leđima. Shrvani ležimo u vlastitim čirevima nanesene obespravljenosti, radničke potlačenosti i priželjkujemo se nasititi pa i mrvicama jer ispred sebe imamo veće ciljeve. A ciljevi se postižu nizem postizanja i usvajanja manjih ciljeva. Stoga je i dalje naša težnja kreposna. Poštovanje, pobožnost, vjera, ljubav, postojanost, krotkost. Umuknut će veselje raskošnika jer život vječni se osigurava poniznošću života.
Stoga danas nam Gospodin daje vjetar u leđa da se i dalje odvažimo živjeti pravedno i pobožno i da se nastojimo i dalje truditi zauzeto izgrađivati ovaj svijet kako bi i dalje živjeli životom nebesnika. Neka nam Bog posvetitelj blagoslovi dane i daje mudrost života kako bi svojim životom bili vidljivi preokret za mnoge u njegovanju vrednota kojma nema zalaza, a koje su naše najveće bogatstvo.
Don Damir Bistrić
