Proteklih nedjelja Gospodin nas je poučavao štetnosti i grješnosti pohlepe i bezosjećajnosti. Danas nas upozorava na opakost i grješnost koristoljublja. Ove pojave ubijaju u čovjeku iskrenu vjeru i čine ga lažnim kršćaninom, u konačnici duboko nesretnim i izgubljenim.
U prvom čitanju pravednik se žali Bogu na nepravde koje ga tlače i satiru. Čak i sam prorok, zapada u krizu i čudi se Bogu zašto nešto ne poduzme! Tko je to pravednik? Nije to bezgrješni čovjek; jer takav na ovom svijetu ne postoji: nego čovjek koji živi tako da je uvijek svjestan svoje ovisnosti o Bogu, iz čije ruke sve prima. On je ponizan, nastoji nikomu ne činiti zlo i štetu, a često je sam žrtva zla. Ipak on ni tada ne uzvraća; ne koristi se nepoštenjem i nasiljem. Očima vjere gleda sebe i svoj život i svoje životno stanje. Takvomu Bog poručuje: „Gle, propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere“. Zao i nevaljali čovjek već je sada bez života, mrtav u duši, daleko od svjetla; iako izgleda da mu dobro ide. Izgleda da se više isplati biti zao; ali to već sada vodi mrtvilu i izgubljenosti, a u vječnosti donosi propast.
Bog one koji njemu pripadaju poziva da žive pravedno; u vjerničkoj iskrenosti srca i duše. Iskreni vjernik se pred Bogom ne poziva na svoje zasluge, jer zna da je uvijek Božja dobrota prema njemu veća od svih njegovih dobrih djela i molitava. Isus nas uči: Kad učinite sve što vam je zapovijeđeno, recite: sluge smo beskorisne, učinismo što smo bili dužni učiniti“! Beskoristan ovdje ne znači bezvrijedan! Beskoristan znači da nešto učiniš bez osobne koristi, bez računice, od srca, ponizno i iz ljubavi. Ne trebaju ti reklame, priznanja ni odlikovanja. Ne radiš nešto da bi kasnije naplatio ili iz toga izvukao neku korist, nego jednostavno zato jer si pravedan čovjek, jer vjeruješ Isusu. Dobra djela iz koristoljublja nemaju pred Bogom nikakvu vrijednost jer u njima nema ljubavi, osim prema samome sebi, a to nije ljubav već sebičnost. Brak iz interesa, prijateljstvo iz interesa, koalicije iz interesa; sve je interes i korist. Mnogi danas ne znaju drugačije, sve se radi iz interesa i to im je prva misao kad kreću u neki posao. Nikako da dođu do ljubavi, nikako da osjete kako je lijepo nešto učiniti iskreno i pritom osjećati zadovoljstvo koje se ničim ne da platiti. Nešto učiniti samo zato što je to dobro, jer ću nekoga usrećiti, nekome život uljepšati…jer to Isus traži od mene. Toliki čine mnoge lijepe i dobre stvari ali uvijek s računicom: što ću zauzvrat dobiti, gdje će mi se to isplatiti? Čista trgovina! Bez ljubavi! Bez duše! Bez Boga!
Vjernik ne živi od interesa i koristi, već od vjere! Zato učenici iz evanđelja mole:“Umnoži nam vjeru“! Imali su vjeru, ali vide da im je potrebna veća vjera. Naša vjera je naš život; snaga; dio našeg bića. Ona nas hrabri, podiže, spašava. Otkud joj tolika snaga: od Boga koji nam je dariva. Ali isto tako vjera se lako i izgubi; ohladi. Stoga sv. Pavao opominje Timoteja i svakog od nas : „Raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi…“I ne čudimo se zašto je čovjek zao i naopak; zašto su nam obitelji takve kakve jesu; zašto nam je okolina takva; zašto je svijet takav. U nama se nešto promijenilo, poljuljalo, pokolebalo; vjera nam je postala slaba, jedva vidljiva, beskrvna, jadna. A svijet oko nas spreman je svaki dan iznova našu vjeru dovoditi u pitanje; crv sumnje nagriza i nagriza iz dana u dan sve ono što nam je sveto. Suprostaviti se možemo samo čvrstom vjerom. Ne možemo biti vjernici, a da na putu vjere ne doživljavamo i krize; naša vjera biva kušana i iskušavana svim i svačim.
Nagrada za vjeru je vječni život i na ovoj zemlji pravednik ima predokus vječnosti; ima iskustvo sreće, mira, nebeskih duhovnih milosti i darova koji se nastanjuju u iskrenoj i pravednoj duši. A kazna za nevjeru i nepravdu već u ovom životu je odsustvo istinske sreće, praznina u srcu, život u mraku i zabludi; prljavo srce koje nikad nema spokoja; a u vječnosti propast, udaljenost od Boga. Neka nas Bog sačuva u sumnjama i tjeskobama da nikada ne zavidimo nepravednima; već uvijek molimo za rast vlastite vjere u pravednosti života raspirujući milosni dar vjere koji je po Isusu Kristu u punini položen u naše srce. Amen!
don Damir Bistrić
