Moja kćer Nicole nosila je blizanke, no došlo je do velikih komplikacija. Termin poroda bio 24. rujna 2011., no u nedjelju 19. srpnja osjetila je snažnu bol u trbuhu i pozvala svog liječnika zbog savjeta. On joj je kazao kako su se blizanke vjerojatno naslonile na živac, no zakazao je pregled u srijedu, 22. srpnja.
Liječnik je pregledao Nicole i rekao kako mu se sve čini u redu, ali ipak je odlučio poslati ju na sonogram. Nalaz je pokazao kako jedna djevojčica ima previše tekućine, dijagnoza je bila transfuzijski sindrom blizanaca. Hitno je poslana u bolnicu kako bi ju pregledao liječnički tim. I oni su utvrdili da ima transfuzijski sindrom četvrtog stupnja koji je vrlo ozbiljan. Blizankama su srca jedva kucala, pa su liječnici ponudili Nicole tri opcije; presjeći pupčanu vrpcu bebe Taylor, koja je u posteljici imala previše tekućine. Taylor bi u tom slučaju umrla, no postojala je veća mogućnost da druga blizanka, Alexa, preživi. Druga opcija bila je još strašnija: ne činiti ništa što bi u nekom trenutku uzrokovalo smrt obje djevojčice. Treća opcija bila je poroditi djevojčice iako bi vjerojatnost da će preživjeti bila gotovo nikakva.
Moja je kćer imala samo nekoliko minuta za odluku i odlučila se za prijevremeni porod. Carskim rezom, u Winthorp bolnici (država New York), djevojčice su došle na svijet nakon 26 i pol tjedana trudnoće. Liječnici su odmah učinili Apgar test (sustav bodovanja za brzu procjenu vitalnosti novorođenog djeteta) i rezultat je bio poražavajući. Na ljestvici od 1 do 10, stanje bebe Taylor je bio 1 što medicinski znači da nema nikakvih izleda preživjeti, dok je Alexino stanje ocjenjeno između 2 i 3, s vrlo malim izgledima da će ostati živom.
Dok se sve to događalo, zaprimio sam poziv da mi unuke umiru pa sam zatvorio svoj frizerski salon i pohitao u bolnicu. Dok sam vozio prema kćeri i bebama, a put je trajao oko 45 minuta, molio sam i plakao, tražeći Gospodina da spasi blizanke. U srcu sam osjetio kako mi Duh Sveti govori kako će preživjeti. Trebalo je 17 minuta da nakon carskog reza stabiliziraju Taylorino stanje, nakon čega su djevojčice prebačene u zasebne inkubatore.
Opkoljen lošim vijestima nekoliko dana, uzeo sam sličicu Padre Pija na kojoj je slavio misu krvavih dlanova i položio u inkubator gdje je Taylor ležala u kritičnom stanju. Alexa je bila stabilno, ali također u kritičnom stanju. Dobio sam veliku želju staviti i sliku tada još blaženog Ivana Pavla II u inkubator, no svih sedam koje sam imao kod kuće bile su prevelike. Upitao sam sestru, obitelj i prijatelje ima li tko od njih manju sliku, no svi su kazali kako nemaju. U tom trenutku molio sam Gospodina da se ispuni Njegova volja i molio svetog Padre Pija i blaženog Ivana Pavla II za zagovor.
Nakon tjedan dana jedna je mušterija ušla u moj frizerski salon. Imao je 17 godina i kazao mi kako se upravo vratio iz Rima gdje se molio na grobu Ivana Pavla. Upravo tamo dobio je neobjašnjiv poticaj da nabavi njegovu sličicu i medalju te ih donese meni. Mladić je kazao kako nije shvaćao zašto, no znao je da to mora učiniti. Otišao sam u bolnicu i u Taylorin inkubator stavio sličicu Ivana Pavla II, predajući njezin život u Božje ruke.
Dogodilo se nešto čudesno; obje djevojčice po zagovoru Padre Pija i Ivana Pavla II, suprotno svim očekivanjima počele su se oporavljati. Sada imaju četiri godine, potpuno su zdrave i ne razlikuju se od svojih vršnjakinja koje su rođene u „normalnim“ okolnistima. Ne znam koji je liječnik ili medicinska sestra stavio natpis na Taylorin krevetić u bolnici, ali u trenutku kada su otpuštene iz bolnice na njemu je bila pločica „Taylor Walker, nedonošće koje je provelo 114 dana na intenzivnoj njezi – ISTINSKO ČUDO“
svjedočanstvo Raffaela Ferraiolija, Izvor: Čudesa svetog Padre Pija
