Ima jedna simpatična priča koja ide ovako: neki otac kuca na vrata spavaće sobe u kojoj njegov sin spava. ‘Sine,probudi se!’, kaže otac. Iznutra sin uzvraća: ‘Joj, tata, ja bih još spavao. Ne da mi se ustati!’
Nato će otac sada malo glasnije: ‘Sine, ustaj! Moraš u školu. Zakasnit ćeš!’ ‘Ali, ja ne želim u školu!’, uzvraća sin. ‘Što to govoriš?! Zašto ne želiš u školu?’ ‘Zbog tri razloga’, odgovara sin. ‘Prvo, u školi je tako dosadno; drugo, u školi me djeca zadirkuju; i treće, jednostavno ne podnosim školu!’ Otac vidno uzrujan, odgovara sinu: ‘E kada tako govoriš, sada ću ja tebi nabrojiti tri razloga zašto moraš ići u školu: prvo, sine, to je tvoja dužnost; drugo, ti imaš 45 godina; i treće, sine, ne zaboravi da si ti učitelj i razrednik!’
Danas započinje naš novi hod kako bi smo povijesno proslavili utjelovljenje sina Božjega Isusa Krista. Svi smo mi slični ovom sinu iz priče s početka. Rado bismo prespavali mnoge životne izazove, zatvaramo oči pred stvarnošću, bježimo u uspavanost koja poprima različite oblike: lagodnost, površnost, ravnodušnost, samodostatnost. Ako svemu tome još dodamo i duhovnu uspavanost koja zamračuje pogled na ono što je bitno i dragocjeno u životu, tada nije pretjerano reći da većina vjernika spava, a da toga nisu ni svjesni. Rađaju se spavajući, žive spavajući, žene se spavajući, odgajaju djecu spavajući, umiru spavajući, a da se nikada nisu stvarno probudili. Evanđeljem se danas usmjeravamo za spremnost susreta s Gospodinom koji ima doći.
Cijelo ovo vrijeme zaokupljeni smo kako će se odvijeti ovo došašće na izvanjski način. Sve više se baziralo samo na vanjsku maskotu došašća. Došašće poistovjećujemo samo sa vanjskim znakovima koje vršimo. Danas će se na našem stolu naći adventski vijenac koji bi trebao na vidljivi način biti okupljanje prve Crkve, obitelji na sveobuhvatniji život vjere, a ne ukrasni detalj. I dok pomalo ironično palimo te svijeće. Svijeće su znak ili bolje rečeno podsjetnik okupljanja na proživljenje vjere, čitanje Božje riječi i usavršavanje kršćanskog života. Na kraju taj isti vijenac postaje smetnja na stolovima i završi tamo negdje da ne smeta, da nastavimo i dalje kao i dosad. Ovo slabašno svjetlo, koje ćemo danas zapaliti u prvoj svijeći došašća, znak je naše čežnje za Bogom i njegovom puninom u vremenu kada se brzo gase nade, a žeđ za konačnim smislom biva sve veća. Izvanjski znakovi u sebi nose onda unutarnju snagu poticaja da je naš život usmjeren prema Kristu spasitelju.
Svako vrijeme je odisalo poteškoćama života, a osobito vrijeme iščekivanja Onoga koji će promijeniti svijet svojim pojavkom. Tako i nama danas započinje novo hodočašće vjere kako bi smo smogli snage za svakodnevni naš život, potrebit Božje milosti i ljubavi. Valja nam iskoristiti ovo vrijeme koje nam je darovano. Nova liturgijska crkvena godina ne započinje pompozno s dočecima i odbrojavanjem niti sa vatrometom već u poniznosti poziva na sveobuhvatnije ulaganje u sebe i svoj život. Molimo kako naučiti kršćanski bdjeti u zahvalnosti za dar života i da u sebi osjetimo poziv koji je Bog podario svakom čovjeku, da živimo život ljubavi koji nam je Isus Krist darovao.
Pobožnosti i spremnost na bdijenja neka nam unose smislenost za dobar i plemeniti kršćanski život. Kroz mise zornice koje iziskuju napor odricanja od sna neka nam bude najljepši poticaj bdijenja i spremnosti za susret s Kristom. To odricanje je prepuno milosti kojim Bog u nama čini plemenite stvarnosti. Dobro se pripremimo. Plodonosno djelo Božje nazočnosti i njegovog djela u nama još će više biti prisutni i okrunjeni blagovanjem s njegovog žrtvenog stola. Stoga prije no što započnemo naš susret s Kristom, u pobožnostima došašća, ispovjedi se i svaka zornica neka bude osobna jer ona to jest osobni susret s Bogom posvetiteljem, izvorom svakoga blagoslova.
Neka započinjanje dana s Bogom u nama proizvodi polet duha i veselje života za koji smo stvoreni. Isuse Kriste započinjemo s radosnim tvojim dolaskom, veselje je naše veliko. Ovo današnje upaljeno svjetlo znak je naše molitve, naše ljubavi prema Tebi s molitvom na usnama za dobrim životom pod tvojim okriljem. Zahvalimo Tebi, Bogu svome za ljude, događaje i doživljaje koji su nam ostavili blagoslovni trag u nama. Neka nam ovo sveto vrijeme došašća pomogne da uklanjamo tamu iz svoga života i budemo blagoslov drugima. Srca gore evo zore.
Don Damir Bistrić
