Bio je neki dječak koji je želio jednom razriješiti dvojbu: donosi li darove sveti Nikola ili mama. Tako je večer prije odlaska na počinak odlučio ostati budan sve dok ne otkrije osobu koja to čini.
Nakon odlaska u krevet prvo je uzeo za čitanje neku zanimljivu knjigu, potom kada mu je i ona dosadila, uzeo je neke igračke i igrao se. Kada mu se počelo spavati otišao je u kupaonicu umiti se i vratio se u sobu, te je neko vrijeme uspio ostati budan, ali ne zadugo. Zaspao je sjedećem položaju.
Ujutro kada se probudio darovi su već bili pokraj njega, ali dvojba nije bila razrješena. Odlučio je promatrati mamu ne bi li mu ona u svom pogledu otkrila pravu istinu i sama se razotkrila. No desetak minuta nakon ustajanja pokucao je prosjak na vrata i mama je otvorivši mu dala nešto novaca. Nakon nekog vremena stigao je poziv i mama mu je rekla da mora u bolnicu jer je baka rano ujutro tamo završila. Kada se nakon nekoliko sati vratila pošla je dječji dom odnijeti kolače koje je sinoć napravila i obećala odnijeti ne bi li razveselila djecu koja su tamo živjela. Kada se nešto prije podne vratila iz doma pripremila mu je ukusan ručak, a nakon ručka pomogla njegovom starijem bratu napisati zadaću, koji se nešto prije toga vratio iz škole. Dok je brat pisao zadaću dječak je uzeo papir i počeo crtati svetoga Nikolu. Mama mu je prišla i pomogla dovršiti crtež, ali dvojbu još nije razriješio.
Do večeri je mama napravila još nekoliko poslova, a dječak je samo nijemo promatrao i tražio odgovore u njenim očima. Ali ništa. Prije spavanja mama je došla u njegovu sobu i poljubila ga za laku noć, no kao da se tada sve u njemu prolomilo. Tada više nije mogao šutjeti i reče joj:
– Sada shvaćam?
– Što shvaćaš? – upita ga mama.
– To u vezi svetoga Nikole.
– Što? Ne razumijem! – s čuđenjem ga pogleda mama.
– Mama, želio sam sinoć i danas otkriti tko donosi darove, tko čini to dobro, ali nisam uspio. Ali sada nešto shvaćam, shvaćam da to nije ni bitno. Bitno je činiti dobro. Samo je to bitno. Nije bitno tko je to učinio, bitno je da je učinio.