Među nama kršćanima kao i u svijetu toliko je zla, sebičnosti, licemjerja i nasilja. Zašto svijet nije postao bolje i plemenitije mjesto nakon 2000 godina propovijedanja Krista i njegove nauke. Kako to da kršćanstvo nije promijenilo svijet, ljude, povijest pa i nas same koji se nazivamo vjernicima.
Isusova oslobađajuća poruka često je upakirana u suvišne propise i zakone, a radost vjere pretvorila se u moraliziranje i kuknjavu nad tim zlim svijetom, a izgubilo se prakticiranje vjere. Doista kršćanska vjera u sebi nosi snagu promjene. Snagu ostvarenja svoje osobnosti i novoga čovještva. Snagu postati novo stvorenje. Čini se da mi kršćani više ne shvaćamo ozbiljno zadaću da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta. Zato Krist u današnjem evanđelju nanovo ponavlja: „Vi ste sol zemlje!“ Poziva nas, a ne nekog drugog, da u naše ime objavi poslanje Božje nazočnosti, njegove ljubavi i milosrđa, na zauzetost osobne promjene u vlastitom svjedočenju da je On zaživio u nama.
Stoga nam upućuje poziv da postanemo sol zemlje. Sol koja će ovom svijetu postati lijek od sveprisutne bljutavosti, iskvarenog pojma grijeha i opće nekvalitete života. Kad zakoračimo i svoj život oplemenimo Kristom u mogućnosti smo učiniti mnoštvo dobra za druge. To je naš poziv. Tada svaki od nas ima mogućnost svojim životom ljudima pomoći da steknu plemenit okus za dobar, blagoslovljen i ispunjen život. Tada imamo potencijal nade koji može spriječiti i lijenost i tromost duha i svu rezignaciju ljudi. Zapravo dobivamo priliku zasoliti neukusno svakodnevno jelo opće ravnodušnosti. Ali sol mora biti dobra, bez nečistoća, bez natruha. Ta sol izlazi iz solane proživljene evanđeoske poučljivosti. Ako nije dobro čuvana, njegovana, ako se ne ulaže u svoj kršćanski vjerski život tada ta sol postaje bljutava, gubi okus i nije ni zašto. Nemože se koristiti jer nije zdrava. Tada naše svjedočanstvo nema nikakvog uspjeha. Povlačimo se pred prijetnjama i strahom onih koji i žele da ostanemo daleko od svjedočanstva te gušimo svjetlo vjere. Ako se svjetiljka stavi pod sud, nije nikomu ni od koristi ni od pomoći. Vjera, ali ona istinska vjera, vjera srca, a ne usana, uvijek u sebi nosi snagu svjetla.
Zato nam Isus i kaže: „Vi ste svjetlo svijeta!“ Naše je poslanje osvijetliti tamu tolike tuge i osamljenosti u svijetu. Naš je poziv biti svjetionici ispravnog životnog usmjerenja posred opće dezorijentiranosti. Tada bismo mogli u naš ledeni svijet unijeti ozračje srdačnosti, topline i zaštićenosti. Dakle, prema svemu ne ovisi o kršćanskoj vjeri promjena svijeta i njegova lica, nego osobno o nama, jer vjera daje okus i rasvjetljuje život. Izgubili smo povjerenje u snagu naše vjere, zapleli se u crkvene probleme i zaboravili da smo poslani svijetu. Sol bez okusa u sebi je proturječje. Skriveno svjetlo nikomu ne koristi. Ako ostanemo ravnodušni na Božji poziv, ako se zaustavimo i zadovoljimo minimumom, slegnut ćemo rezignirano ramenima kao i do sad i pomisliti da se ionako ništa ne da učiniti. No istinski nasljedovatelji Krista ne mire se sa stanjem svijeta, nego vjeruju da se uvijek nešto može napraviti.
Istinski Kristovi učenici ne proklinju tamu svijeta, nego donose zrnce životne radosti i pale tračak nade i optimizma među ljudima. Zato za nas danas predstoji novi tjedan svjedočenja vjere. Tjedan u kojem ćemo se darivati. Donositi to dragocjeno zrnce radosti koje mijenja lice zemlje svakom stvorenju. Ovaj tjedan donosite, darivajte osmijeh svima koje susrećete. Unosite radost i mir svima koje Bog stavlja ispred vas. Palite toliko potreban tračak svjetla dobrote i pronosite je, jer nama to doista danas nedostaje, radost, osmijeh i dobrota. Kriste koji si istinsko svjetlo rasvjetljuj staze naših života. Podupiri dobro koje si nam dao kao zalog naše usmjerenosti darivanja za one koji su najprotebniji i neka naši životi svijetle tvojom ljubavlju kojom preobražavaš lice zemlje.
Don Damir Bistrić
