Bog daje što je potrebno kada za to dođe vrijeme.
No mi bismo sve željeli imati u jednom trenutku, trenutku naše želje, ne znajući da stvari koje ponekad imamo mogu nam i naštetiti. Primjer za to je i roditeljska ljubav. Roditelji svojoj djeci koju vole ne daju neku stvar u trenutku kada je oni požele. Roditelji sagledavaju perspektivu života svoga djeteta i procjenjuju da ta stvar u tom trenutku nije za njihovo dobro. Koliko Bog ima veću perspketivu našeg život te više zna što je za nas bolje.
Trenutak naše želje ne odgovara uvijek trenutku našega rasta. Kada dobijemo to što poželimo postajemo pasivni, ne trudimo se više, ne pokušavamo rasti i napredovati već u svom trenutnom ispunjenju čekamo trenutak nove želje koja će istim načinom trebati biti ostvarena – na brzinu. No u našem životu tada se ništa ne mijenja, ne rastemo kao ljudi, ne sazrijevamo u milosti i mudrosti, već ostajemo isti.
Bog daje ono što je potrebno kada za to dođe vrijeme. Bog daje kada mi dademo ono što možemo dati, kada razvijemo naše strpljenje, kada pokažemo svoju vjernost i dosljednost, kada ojačamo svoju spremnost na žrtvu i kada shvatimo da svi naši ciljevi nisu toliko bitni koliko putevi do njih, putevi na kojima učimo rasti, razvijati se, postajati bolji ljudi, imati više suosjećanja, pronalaziti više hrabrosti, biti ponizniji i dosljedniji, biti onakvi kakvim nas Bog želi.
Bog daje što je potrebno kada za to dođe vrijeme. Ne ubrzajimo proces života! Nećete danas posaditi sjeme u zemlju i sutra očekivati plodove, svijesni ste da je potrebno vrijeme i trud oko njega. Znate da trebate uređivati i zaljevati zemlju. Obrađujte zato prostor svoje duše prije svega svojim mislima o Bogu, koje se trebaju pretvoriti u djela. To je način na koji nas Bog uči i pomaže da naš život postane njegova slika, jer stvoreni smo na nju. Vjeruj, učini sve što možeš i predaj sve Bogu i sve će doći u svoje vrijeme.
