Život je najveća vrijednost razlog svih nastojanja čovjeka . On je glavna tema svih religija. O životu se brinu sve medicinske znanosti, a o životu nakon smrti se brinu sve religijske skupine .
U ovo korizmeno vrijeme se govori novim krštenicima o opasnostima za ljudski život. Isus u prvoj nedjelji svladava zamke napasnika, u drugoj nedjelji preobraženjem Isus naviješta pravi život, u trećoj korizmenoj nedjelji govori Isus da je on voda, voda krštenja, koja daje vječni život, a u četvrtoj nedjelji Isus kaže da je on daje jedino i pravo svijetlo koje pokazuje pravi put kroz život. Današnja nedjelja nam govori o Isusu kao gospodaru nad smrću i donositelju života koji oživljuje svoga prijatelje Lazara brata Marije i Marte. Židovi su u pitanju života nakon smrti bili podvojeni. Većina je vjerovala u život nakon uskrsnuća na kraju svijeta, a manjina je vjerovala da je sa smrću nestao ljudski život.
Marta, kao pobožna židovka, vjerovala je u uskrsnuće čovjeka na Sudnji dan. Isus međutim ispravlja njeno očekivanje kad kaže: „ Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje živjet će i ako umre i svatko koji živi i vjeruje u mene ne će umrijeti zauvijek.“ To znači: Tko u Krista vjeruje , tko njemu pripada, nad njim je smrt izgubila moć; za njega nema uskrsnuća života tek na Sudnji dan, nego on ulazi već smrću u život, i to u vječni, slavni život. Smrt nije propast nego prolazak. To znači da tko u Krista vjeruje ne će umrijeti. Ono što izvana nalikuje na smrt ustvari nije smrt nego rođenje novoga života Zato apostol Pavao naziva Krista „Prvorođenim od mrtvih.“ Tako ćemo drugi put ugledati svijetlo svijeta i to Krista pravo svjetlo svijeta.
Veliki protivnik Hitlera kardinal Faulhaber, koga su nazvali Lav od Münstera je rekao: „Kad ne bi ništa o kršćanstvu znao, nego samo za poruku o vječnom životu, bio bi to dovoljni razlog svaki dan Bogu zahvaljivati.“ Što bi mi bili bez te poruke? Sirotinja! I kakav bi Bog bio Otac da nas nije pozvao na vječni život? Za vjeru u uskrsnuće i vječni život odlučni je preduvjet Isus Krist. Vječni život nije nešto što u sebi imamo. On dolazi jedino i samo od Krista, Božjeg Sina: „Ja sam uskrsnuće i život . Tko umne vjeruje živjet će.“ Lazar nije sam iz groba izišao: Isus ga je morao jakim glasom pozvati: „Lazare, iziđi van!“ „Samo kad nas Isus pozove doći ćemo iz smrti u život, bit ćemo probuđeni u novi život.
Apostol Pavao nam u današnjoj poslanici kaže: „Ako Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome.“ Ako je čovjek ovdje i sada upravljen prema Bogu svojim mislima i djelima tada se smije nadati da će i on jednom Bogu doći. Angelus Salesius je rekao: „Čovječe,ono što ljubiš u to ćeš se pretvoriti. U Bogu ćeš biti ljubiš li Boga i zemljom ćeš biti ako ljubiš zemlju.“ Vjera u uskrsnuće nije jeftina poruka kao ona: Svi ćemo doći u nebo. Kršćanstvo sa svom snagom poziva: Biraj ovdje i sada pravi put, put koji vodi u život! Radi se o tome da smo s Kristom povezani i da pripadamo njegovim prijateljima, kao što je to bio i Lazar njegov prijatelj. To je razlog da smo se ovdje okupili.
U svakoj pričesti je ta povezanost, savezništvo s Kristom, obnovljeno krvnim bratstvom. Mi živimo u zajedništvu s Kristom. Zato je sv. misa u svojoj jezgri odgovor na pitanje o smrti. Ako pripadamo Kristu tada smo i vječnosti s njim: „Tko jede moje tijelo i pije moju krv ima vječni život i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.“ Kako je Isus postupio s Lazarom tako će postupati i s udovima svoga tijela. Pridružimo se s Marijom Kristu našem životu i uzdajmo se u njega. Tada možemo blagdan uskrsnuća na Uskrs uistinu slaviti oslobođeni i puni nade.
Don Luka Vuco
