Ovaj svijet treba ljude zagledane u Isusa.
Zagledani u Isusa ne vide toliko mane na drugim ljudima i nemaju potrebu da o njima svima govore. Vide osobu koju je Bog stvorio, ranjenu i povrijeđenu, i žele joj pomoći i osloboditi od onoga lošega što ju je možda zarobilo. Zagledani u Isusa nemaju potrebu da iznose tuđe prljavo rublje na lice javnosti jer su sami svjesni svoje nesavršenosti i treba im puno snage da bi prvo kod sebe oslobodili se svega onoga lošega.
Zagledani u Isusa ne gledaju u prošlost, tu su u sadašnjosti s osobom koja je pred njima ali i s jednim okom gledaju u budućnost. Oni kada pogriješe ne krive drugoga, već preuzimaju odgovornost i trude se ispraviti ono što je pod njihovom kontrolom. Zagledani u Isusa uvijek pronalaze načina da šire i donose radost gdje god dođu, jer Bog koji je u njima donosi puninu života svima s kojima se susreću.
Zagledani u Isusa znaju da prava pobjeda nije ona u kojoj nekoga pobjediš, već ona u kojoj nekome pomogneš. Oni nikada ne prestaju sanjati i vjerovati u bolji svijet jer nada koja je u njima daje im i mraku oko njih vidjeti svjetlo. Zagledani u Isusa i onda kada ih pritisne težina života ne odustaju jer znaju da i on gleda u njih, i u tom njegovom pogledu vide snagu koja im je potrebna da bi nadvladali sve životne teškoće i izazove.
Zagledani u Isusa otkrivaju da se čuda događaju svaki dan, vide čuda u svim onima malim stvarima i događajima koja ih okružuju. Ne traže i ne idu za nekim velikim spektaklima već u jednostavnosti srca pristupaju svakom bližnjem gledajući u njemu svoga brata. Zagledani u Isusa mogu vidjeti i ono nevidljivo i od Boga dobivaju snagu za ono što se čini nemoguće. Oni znaju da ne postoji ništa veće od te mogućnosti koju imaju – gledati Isusa i biti zagledan u njega. Takvi ljudi vode ovaj svijet naprijed.