Nezahvalnosti
Sve što imamo Božji je dar i tek kada počnemo gubiti počinjemo shvaćati vrijednosti dara. Bilo da se radi o ljudima kojima smo okruženi, zdravlju ili nekim stvarima vrijednost im postaje veća kada počnu nestajati iz našega života. Zahvala je poput udisanja zraka, nešto tako jednostavno i važno, a tako malo ljudi misli na nju i primjete tek kada im počne nedostajati. Zahvaljujte, nemojte izgubiti još jedan dan a da niste nekome za nešto zahvalili, a napose Bogu.
Pesimizma
Koliko god život donosio poteškoća ne možemo ne primjeititi koliko lijepih stvari ima u njemu. Koliko je onih svakodnevnih malih lijepih stvari koje raduju srce, darova koje primamo, odnosa u kojima se ostvarujemo. Kršćanstvo je poziv na radost. Shvaćanje da me Bog voli ne može rezultirati negativnim stavom. Radosna vijest ne može nas ostaviti ravnodušnim, namrgođenim ili smrknutim. To govori da problem nije u njoj, već u nama i da trebamo mijenjati svoj stav.
Straha
Koliko je strahova koji nam uništavaju ljepotu života. Strah od nečega novoga, nepoznatih ljudi, neuspjeha. Koliko takvih strahova ima od njih bih se roman mogao napisati. Vjerojatno je sav problem straha što čovjek nema dovoljno pouzdanja u Boga. Iako kaže da Bogu vjeruje, njegov strah govori da na onoj dubljoj razini još nije posve siguran. Strah uništava, razara, strah čini da naš život postane pakao, umjesto da se poput djetata Božjega prepustimo Bogu u ruke i dopustimo da nas vodi.
Briga
Ne stradava čovjek toliko od problema i poteškoća na koje u životu naiđe i koje ga na koncu očvrsnu, nego mnogo više stradava od onih briga za koje misli da će mu se dogoditi a nikada mu se ne dogode. Briga nema smisla, jer ako ima rješenja onda treba potražiti rješenje, a ukoliko nema rješenja onda nema smisla brinuti. Sve što može je predati ih Bogu pa neka ih on rješava. To je najveće umijeće čovjeka: prepuštati Bogu stvari koje sam ne može.
