Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen!
Tako jasna i jednostavna Isusova poruka, a opet nekada kada se nađemo u takvoj nekoj konkretnoj situaciji navalimo svim raspoloživim sredstvima na onoga tko je pogriješio. Svi ljudi griješe, bez obzira na dob, spol, boju kože, nacionalnost, zanimanje, životno zvanje. Kako brzo zaboravljamo ono što nam je Isus ostavio kao putokaz našeg osobnog i zajedničkog života. Kako brzo!
Zapravo u svakom čovjeku koji je pogriješio mogu vidjeti sebe, koji sam to isto učinio, samo možda u nekoj drugoj situaciji, prigodi ili predmetu, i mogu vidjeti Isusa koji se spušta do mene, oprašta mi i govori: “Idi i ne čini više tako“. Kako onda nakon tog iskustva ljubavi mogu biti farizej, tražiti drugoga i suditi mu. Zamišljajući takvu situaciju teško mogu predočiti onu ženu kojoj je Isus oprostio, i koja nakon svega toga uzima kamen u ruku, i traži novu žrtvu koju će ona osuditi.
Bog je sudac, Bog jedini zna naša srca, Bog zna što se u njima sada nalazi i događa. Bog zna sve naše priče, našu prošlost punu pogrešnih uvjerenja, prošlost punu rana kojih smo zadobili od drugih, prošlost punu povrijeđenosti u kojoj je nedostajala ljubav da sve to zacijeli, prošlost lutanja i izgubljenosti, prošlost lažnih čežnji za koji smo mislili da će ispuniti naše srce, a zapravo su ga samo još više ispraznile.
Bog zna i našu budućnost. Možda onaj koga sada sudimo, sutra u Njegovom kraljevstvu bude ispred nas, jer uvideći svoju pogrešku i pokaje se, započne živjeti novi život. Primjer su tako mnogi sveci koji su od progonitelja vjere na koncu svoj život dali za Krista, i krvlju oprali sve ono loše učinjeno. No problem ostaje u onima mlakima, onima farizejima koji misle da su Bogu blizu i da mogu suditi drugima. Zato kada god krenemo u osudu drugih samo se sjetimo na čijoj je Isus strani, samo se toga sjetimo!