Kokoš i perje
Jednom se jedna žena došla ispovjediti o. Filipu, govoreći da ima naviku ogovarati neke osobe. Svetac je odriješi, ali joj dade posebnu pokoru. Rekao joj je neka pođe kući, uzme kokoš pod ruku i vrati se k njemu. Putem neka kokoši počupa sve perje.
Žena učini kako joj je o. Filip rekao. Kad se ponovno našla pred njim, on joj se obrati s novom zapovijedi: Sada se vrati kući i pokupi sve perje do posljednjeg koje si, dolazeći ovamo, pustila da padne na ulicu! Žena s pravom odgovori da je nemoguće pokupiti sve perje jer ga je vjetar posvuda raspršio. Onda Filip zaključi: Kao što je nemoguće sakupiti sve perje koje je vjetar jednom raspršio, tako je nemoguće povući mrmljanja i ogovaranja kad su jednom izišla iz ustiju.
O poniznosti
Pročulo se po cijelom Rimu kako neka časna sestra živi sveto i pobožno te po cijele dane moli i vrši pokoru; htjeli su je već za života častiti kao sveticu, a narod je svakodnevno hrlio k njoj. Papa je htio provjeriti radi li se tu o pravom svetom životu ili o nečemu drugome, pa je zamolio o. Nerija da ode posjetiti tu sestru i onda mu kaže svoje mišljenje. Filip je požurio do samostana u kojem je ta sestra živjela. Budući da je malo čas padala kiša, ulice Rima bile su pune lokava, i Filip je svojim cipelama ugazio u gotovo svaku od njih.
Kada je došao do samostana, zamolio je sestru vrataricu da mu pozove „sveticu“, no vratarica je odgovorila da je sestra u kapelici u dubokoj molitvi te ju ne smije ometati. No, Filip je bio veoma uporan pa su pozvali dotičnu sestru iz kapele rekavši joj da ju Filip Neri hitno treba. Kada je sestra došla, pitajući se što je tako hitno, Filip joj je odgovorio da ima prljave cipele i da je došao da mu ih ona očisti. Na to je dotična sestra planula; strašno se naljutila na o. Filipa jer ju je zbog tog bezveznog razloga pozvao iz kapelice u kojoj se nalazila u ekstazi. Filip je tako zaključio da je daleko od svetosti, jer joj nedostaje najbitnija stvar: poniznost.
Izvor: www.kristofori.hr
