Usred buke i jurnjave koju proživljavamo u ovoj modernoj kulturi življenja kako je mnogi nazivaju; zaustavljamo se kako bi proslavili blagdan sv. Ante.
Ova svetkovina svakog od nas osobno unosi u proslavu svetosti sv. Ante; svetosti kojoj je izvor sam Bog. Bog je uvijek blizak čovjeku; čovjekovu srcu i duhu; one koji su povjerovali u Njegovog Jedinorođenog Sina Isusa Krista hrabri i otvara im nove poglede i vidike prema cilju kojem smo se uputili. Svaki od nas danas ovdje promatrajući život ovoga sveca i sam razmišlja nad svojim životom; razmišlja nad Božjim pozivom biti čovjek, biti vjernik, biti svet!
Puno toga nam je na pameti kad kažemo svetost; danas gledamo na svetost kao nešto što je izvan uobičajenog reda; izvan svakodnevice; čak pomalo i neprirodno. Po takvom razmišljanju svetost bi bila nešto nedostižno, daleko; štoviše bila bi privilegij odabranih! Isus Krist nam ostavlja svetost kao model života; poziv kršćanina jest: biti svet! Svetost je kršćaninova osobna iskaznica!
Ovo današnje slavlje;nije i ne smije biti priprema za nekakvi folklorni čin; običaj pa ni tradicija; ovaj hod za svetim Antom jest slika mog vjerničkog hoda; moje čežnje i želje za svetošću života. Častimo ga kao hodočasnici na putu prema Onome koji jedini ima Riječi života; prema Onomu koji jedini ima Riječi od kojih se živi; prema onome koji mi nudi Radosnu vijest spasenja. Tek nakon doživljenog iskustva Njegove blizine u vlastitu srcu stječemo snagu slijediti Božju volju umjesto svoje vlastite; govoriti Božje riječi umjesto vlastitih mudrovanja i pametovanja; vršiti božanska djela ljubavi i milosrđa umjesto vlastitih djela sebičnosti i pohlepe. Bez susreta s Bogom; bez naših nedjelja i svetkovanja; bez tišine naših crkava naš vjernički život se rasplini; bez ovog mjesta Božje blizine brzo se umaramo; naš život zahvaća površnost koja se na koncu pretvara u hladnoću i prazninu srca.
Kaže jedna poznata zgoda iz života sv. Ante: Slaveći sv. Misu nakon primljene pričesti ukazao mu se mali Isus. Onako pomalo preplašen i iznenađen ne shvaćajući što se događa upita ga svetac: „Dijete odakle dolaziš? Kako se zoveš? Što tražiš? A Isus mu odgovori: Dolazim s neba. Moje je ime zlatnim slovima zapisano u betlehemskoj štalici, na križu u Jeruzalemu, a sada na svim vratima svetohraništa. Ja sam dijete Isus. Tražim srca ljudi“ kad je to čuo upita ga: Isuse što tražiš od mene? A Isus mu odgovori: „Ante, tražim tvoje srce“!
Taj isti Isus danas pristupa svakome od nas osobno. Da bi proslavili blagdan svetoga Ante valja vinuti svoje srce Bogu zato i nama kaže danas: „Tražim tvoje srce“; tražim tvoje srce u molitvi koja je zaboravljena; tržim tvoje srce u nedjeljnoj svetoj misi koja je zanemarena; tražim tvoje srce u životu tvojih bližnjih; tražim tvoje srce na tvom radnom mjestu, tržim tvoje srce na ulici, u radosti i patnji. Samo srce darovano Gospodinu siguran je garant spasenja već ovdje na zemlji i blažene punine u vječnosti. Za one koji mu se svim srcem daruju obećaje: „U ime ćete moje izganjati zloduhe koji će vam iz dana u dan udarati na duh i tijelo; novim ćete jezicima zboriti-jezikom ljubavi naspram paklenog jezika laži i mržnje; zmije uzimati-pred zlom nećete uzmicati; i popijete li što smrtonosno, ne, neće vam nauditi-jer zapisani ste u knjizi Života; na nemoćnike će ruke polagati i bit će im dobro“. Bogu nije svejedno; Bog nas ljubi, Bog nas voli jer smo Njegovi; želi nam dobro.
Život u čijem središtu nije Isusova ponuda postaje razarajuća sila za dušu i tijelo. Kad se ljudi udalje od Boga i Božjih putova postanu bezbožni tada su: Izgledi bezutješni; obitelji bez čvrstoće, moral bez stege, moda bez srama, vlade bespomoćne, dugovi bezbrojni, narodi bez mira, političari bez karaktera, konferencije bezuspješne, savjetovanja beskonačna, prosvjeta bez pameti, laži bez granica; Crkva i skupština bez snage, život bez smisla, čovjek bez sreće i radosti. Bez Duha tvojega čovjek je bez ičega; tone sav u crnom zlu; poučava nas himan Duhu Svetome koji ste pjevali u nedjelju.
Nije dobro zatvarati oči pred stvarnošću vlastita života; nemojmo bježati od istine; jer će nas ona sustići na stazi života; prije ili kasnije i to svakoga osobno!
Naš put kao kršćana jest drugačiji put, to je put vjere, put svetosti, put sv. Ante. Ovaj svijet nas neće prihvatiti; pokušavat će nas iz dana u dan ugurati u nekakve svoje mjere i standarde; jer svijetu su potrebne mase; izmanipulirane mase bez pravih pastira, bez pameti; pored puta i izvan puta; ali nikako na Putu prema Bogu. Dragocjeni biseri koji izrastaju iz života svetosti bit će bačeni u blato; bit će izvrgnuti ruglu i poniženju: jer veli sv. Pavao: doći će vrijeme kad ljudi zdrava nauka neće podnositi nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati a bajkama se priklanjati“. Ali ne bojmo se: jao onima koji zlo nazivaju dobrom; jao onima koji su mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom, kliče prorok. Božja se mudrost opravdala! Opravdala se u životu sv. Ante i tolikih svetaca; vjerujemo da će se opravdati i u našem životu. Gospodin je pobijedio svijet; Gospodin je naša snaga; u njemu nam je nada i zalog sadašnjeg i budućeg života.
Sveti Ante, koji si s djetetom Isusom u naručju, a još više u srcu; uzore, zaštito i zagovorniče naš; danas ti prinosimo svoja srca da ih prikažeš Bogu; da postanu mjesta očitovanja Njegove svetosti; zagovaraj nas pred licem Svevišnjega i usliši u našim potrebama duhovnim i tjelesnimu sve vijke vjekova. Amen!
Don Damir Bistrić