Poznata je izreka da mnogi koji ne vjeruju u ništa, svega se plaše. Što manje vjere, to je više straha prisutno u našem i europskim društvu. Svakog dana se budimo s viješću kako su grozni zločini počinjeni od ljudi koji su psihički ugroženi. Zato se dobro prodaju lijekovi za psihu.
Zašto se šire strahovi i depresije? Osjećaj da Bog dariva povjerenje u nevoljama i brigu nebeskog Oca povećava sigurnost. Bog koji vrapcima daje jesti, koliko više ima na brizi dobro ljudi. Uvijek iznova poziva nas Isus da svoje strahove i brige ostavimo i više se povjerimo Božjoj dobroti. Promislimo na propovijed na gori u kojoj Isus između ostaloga kaže, da Bog oblači ljepše ljiljane u polju nego se velikani ovoga svijeta kojima je stalo do odijela i odjeće.
Čvrsto povjerenje u Boga štiti nas od strahova i briga. Vjernik zna, bilo što da se dogodi, Bog je uz mene. I to je najvažnije. Uz sve drugo što vjera čovjeku dariva je duševna prožetost protiv briga i straha. To bitno pripada pravoj vjeri što smo čuli u evanđelju.
Ne trebamo se bojati ljudi, sve da nam ugrožavaju život, ne mogu naškoditi našoj besmrtnoj duši. Ali moramo imati strahopoštovanje prema Stvoritelju i Gospodaru našega života, Bogu. Jedini opravdani strah je vrijeđati Boga i izigrati prijateljstvo i povezanost s Bogom. Jedino je pravo potrebna briga živjeti kako se Bogu dopada.
Zato Isus kaže u propovijedi na gori: „Ne brinite se za svoj život . Brinite se za kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, tada će vam se sve ostalo darovati.“ Ovoj brizi za kraljevstvo Božje pripada dati svjedočanstvo i iskreno zauzimanje za vjeru u zgodno i nezgodno vrijeme. „Što vam kažem u tami iznesite na svjetlo dana. I što vam se u uho šapćem navješćujte s krovova.“ Provokativna riječ.
Dok se normalno iz straha pred ljudima trudimo da ne budemo upadljivi da ne ugrozimo svoje sudioništvo u društvu, treba nama kršćanima hrabrost prihvaćanje istine radi straha pred Bogom. Konačno je svatko stavljen pred odluku: strah pred Bogom ili strah pred ljudima. Tko bira strah pred ljudima bira život prilagođivanja velikom skupu, modi svijeta i podvrgavanje životu punom prisila i pokvarenih kompromisa . Tko bira strah pred Bogom bira slobodu djece Božje, slobodu koja zna da ona sama vodi Bogu i da mi konačno njemu pripadamo; da je sve drugo na ovom svijetu drugorazredno, sporedno i privremeno.
Stvari koje nisu u skladu s Bogom su ustvari vrsta droge koja zarobljava i ne donosi ništa dobra ljudima. Čovjek je zarobljen, a ne oslobođen. Bog nas je stvorio slobodne, a to smo jedino kada živimo u skladu s Božjom voljom i svojom savješću. Odlučujmo se uvijek iznova za ovaj životni program. Ne bojmo se ljudi, nego samo imajmo straha napustiti put koji vodi Bogu. Ispovijedajmo bez straha pred ljudima Krista i njegovu istinu da bi i on nas priznao pred svojim Ocem nebeskim.
Don Luka Vuco