Nikome tko ima zdravi razum ne bi palo na pamet graditi veliku kuću bez temelja i jednostavno očekivati da će ona tamo opstati.
I mala djeca kada zidaju kule u pijesku znaju da je vrijeme trajanja njihove kule ograničeno do dolaska prvoga vala. A tada sve prestaju, svi oni sati ulaganja u podizanje dvorca u jednom trenuku kao da se pretvore u jedno ništa, i kao da se nakon toga nikada ništa tu nije ni nalazilo.
I kao što gradimo kuće, gradimo i život. Razmišljamo, donosimo odluke, polažemo povjerenje u druge, postavljamo i ostvarujemo ciljeve, gradimo odnose s drugima, vjerujemo, osjećamo, volimo, radimo. No sve u našem životu treba imati nekoga temelja, nešto od čega počinjemo i idemo naprijed. Neko uvjerenje ili vjera stoji na samom početku svih naših odluka i svih obrazaca ponašanja i povezuje to u jednu cijelinu koju nazivamo karakter, osobnost i integritet.
Povijest i iskustvo su bezbroj puta pokazali da što god ljudi postavljali u svoj temelj ne donosi garanciju konačnog mira i ispunjenja. Osim jednoga: Isusa Krista. Isus je jedini koji sve ono što mi jesmo i činimo vodi prema jedinom cilju za kojega se žrtvovati a to je konačno ispunjenje života u zajedništvu sa njegovim tvorcem a to je Bog. Samo s Isusom koji je put znamo gdje Istina koja nas vodi u Život.
Zato ne gradi svoj život bez Isusa. Kada postavljaš planove za svoj život a nisi se povukao u tišinu i preispitao Božju volju, nikada nemaš sigurnost što će iz toga na kraju izići. Dobio si od Boga na dar brojne mogućnosti i vrijeme. Odvoji u molitvi jedan dio toga vremena za traženje najboljega puta koji se zove volja Božja, i znaj da se nikada nećeš pokajati za ono što činiš ako svakoga dana budeš preispitivao svoj smjer i uvijek ga ispravljao po onome koji je pravi put, istina i život.
