Zašto neki ljudi odvajaju Boga od života?
Ukoliko se u nekom razgovoru ili tekstu ne spominju riječi Bog, vjera, duhovnost ili neke slične, oni ga ne vide, oni ne pronalaze njegovu blizinu. Znak je to da su oni od Boga daleko. Veliki su mistici u posve običnim životnim stvarima i pojavama vidjeli njegov trag i tako razgovarali s njim. Bog je u cijeli stvoreni svijet ostavio svoj pečat svojom stvarateljskom moći, samo ljudi nemaju dovoljno vjere zagledati se u njega.
Ovaj me narod štuje samo usnama, ali srce im je daleko od mene, rekao je Isus. Oni samo koriste riječi Bog, vjera, duhovnost, a što se zapravo iza njih nalazi to nitko ne zna. No Bog je toliko blizak našem svakidašnjem životu da se teško može odvojiti od njega, On je tu kada nam je teško ali i kada nam sve glatko ide, kada se smijemo i kada plačemo, kada pobjeđujemo i kada gubimo, kada nam sve ide od ruke i kada se cijeli naš svijet raspada.
Bog je svugdje gdje je život, gdje je čovjek, gdje se ljudi muče za golu egzistenciju, gdje se djeca u igri raduju, gdje roditelji svojim svakodnevnim trudom i znojem podižu svoju djecu, gdje mladić i djevojka traže smisao svoga života. Bog je svugdje gdje čovjek želi biti prihvaćen i ljubljen, Bog je u svakom pojedincu koji voli, radi, osjećaja, razmišlja, pita se, traži istinu i želi dati nešto od sebe. Božji je trag u svakoj vlati, cvijetu, plodu, izvoru, rijeci, polju, planini, svakoj grudi ove zemlje.
Zašto Stvoritelja ovog univerzuma zatvaramo u par riječi i fraza, onoga koji je sve stvorio u malu šačicu slova? Bog nam govori u svemu što se oko nas događa, u tišini i buci, po prirodi i po drugim ljudima, a iznad svega po našoj savjesti. Ako nam je savjest čista prepoznat ćemo taj njegov govor u svemu oko nas, prihvatiti ga i razgovarati s Njim, prepoznat ćemo poruku ljubavi u svakom novom danu koji nam daje. Živjet ćemo tako svaki trenutak svoga života u saznanju da je on tu oko nas, gdje god se nalazili i što god radili i da nas voli i prihvaća kao svoju ljubljenu djecu.
