U današnjem evanđelju uspoređuje Krist Kraljevstvo Božje s velikom, blistavom svadbenom svečanošću kad kralj ženi svoga sina. Slika svadbenog slavlja nije slučajno birana.
Susrećemo je u Bibliji često kad se želi buduće spasenje predočiti vječnim životom u Kraljevstvu Božjem. U knjizi Otkrivanja vidjelac Ivan gleda svijet Božji kao novo nebo i novu zemlju u velikim slikama kao kozmičku svadbu: „Vidio sam sveti grad, novi Jeruzalem koji od Boga s neba silazi kao zaručnica nakićena za svoga muža.“ I tada se začuje klicanje mnoštva spašenih. Hoće se veseliti i klicati jer je došla svadba Jaganjčeva i njegova zaručnica koja je pripravna. Blago onome koji je pozvan na svadbenu gozbu Jaganjčevu.
Svadbena gozba Jaganjčeva je nebeska svadba. Što to znači? Sasvim novo stvaranje će bit u stanju ljubavi. Svadba je svečanost ljubavi, pojam ljubavne sreće. I sada nam govori Krist: Tako će biti Kraljevstvo nebesko. Velika preobilna, sveopća svečanost ljubavi, beskrajna sreća ljubavi. Drugačije ne može ni biti. Bog je sam ljubav, ljubavno zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga. I čovjeka je stvorio na svoju sliku, a to znači da je stvoren po ljubavi. Zbog toga shvaćamo zašto je Kraljevstvo Božje Nebo i Raj za čovjeka. Jer je Kraljevstvo Božje Kraljevstvo ljubavi u kojemu će najdublja i najnutarnjija čežnja čovjeka biti ispunjena.
Kad je to tako tada se postavlja pitanje: zašto ljudi ne nastoje svim snagama da dođu u Nebo Božje ljubavi? Ili da se vratimo na današnje evanđelje. Kako objasniti odbijajući, ravnodušni ili čak neprijateljski odgovor pozvanih od kralja? On kaže poslanicima: „Recite pozvanima: Moj objed je gotov, volovi i telci poklani i sve je spremno. Dođite ne svadbu.“ Ali njih nije to zanimalo, jedni su išli na svoja polja, drugi u svoju trgovinu, a drugi su izružili kraljeve poslanike i neke su čak i ubili. Sasvim nerazumno vladanje!
Jedne nije zanimao poziv te su dali prednost svakodnevnom poslu ispred blistave svadbe i time naravno najdublje uvrijedili kralja. Drugi su se čak našli uvrijeđeni od poslanika koji su nosili dobru vijest te su ih na brzinu pobili. Čak su jednako postupili sa Sinom. Isus nije dao objašnjenje za to vladanje (komunizam i liberalizam). Jer se to ne može objasniti. Pozvani jednostavno nisu htjeli. Ne Bogu, Ne božanskoj ljubavi, a to je jednostavno grijeh. I taj je grijeh ujedno apsurdan i nerazuman. Jer se čovjek time sam isključuje od velike radosti, da sam sebi donese veliku sreću, koju on ipak mora tražiti.
I sad dolazi odlučujuće: Iako su pozvani rekli Ne kralju ipak se svadba ne odgađa. Ona se događa i bez onih koji su rekli Ne. Kralj nije dopustio prekrižiti veliku svečanost. On poziva druge goste. Svatko je pozvan na veliku radost, svatko može doći. Ima jedan jedini uvjet za sudionike. Moraju nositi svadbeno ruho. Što se pod tim misli? Tko želi pripadati Kraljevstvu Božjem i time Kraljevstvu ljubavi mora biti i sam ispunjen ljubavlju, mora biti takorekuć obučen u ljubav. I to s pravom i ozbiljnom ljubavlju, s onom predanošću koja naš mali i uski Ja ljubav pretvara u Ti, kada se ljubav prema sebi pretvara u ljubav prema drugome, kada ljubav prema bližnjemu i Bogu nema granice kao što se to dogodilo s Majkom Terezom.
Sv. Toma Akvinski je rekao: „Svako djelo ljubavi zaslužuje vječni život.“ Svako djelo iskrene predanosti, iskrenog žrtvovanja i iskrenog milosrđa ovlašćuje ulaz u Kraljevstvo ljubavi. Tako kaže Gospodin i to jasno u svom govoru o posljednjem sudu: „Dođite vi koji ste blagoslovljeni od Oca moga i uzmite u posjed Kraljevstvo. Jer što ste učinili za jednoga od moje najmanje braće, meni ste učinili.
Može se reći: Mi ljudi živimo na zemlji da u školi svakodnevnice vježbamo ljubav u konkretnim susretima poštovanja što nas čini zrelima za Kraljevstvo Božje. Tko pošteno o sebi razmišlja mora priznati da smo još u ponečemu prilično nerazvijeni, da je u nama još mnogo uskogrudnosti, neljubaznosti i sebičnosti. Zato trebamo i vjeru, trebamo i milost Božju, njegovu riječ, njegove sakramente da naša slaba snaga ljubavi biva odozgor ojačana i da se uza sva naša zakazivanja smijemo ufati da ćemo jednom dostići ono veliko što je Gospodin obećao onima koji ljube.
Don Luka Vuco
