Da bi Isusa uhvatili u političkoj zamci farizeji i herodovci Isusa tobože hvale da bi ga uhvatili u zamci. Makar su jednom priznali kako se Isus ponaša kad su rekli kako je Isus istinoljubiv, jer uči istiniti put Božji, bez naklonost bilo kojoj osobi, te ga upitaju: „Reci nam, je li dozvoljeno plaćati caru porez ili ne.“
Naravno da bi neki čovjek teško riješio to pitanje. Ali Božja je mudrost uvijek jača od ljudske lukavštine. Ako kaže da ne treba plaćati porez, što su Židovi voljeli čuti, jer su mrzili okupatorsku rimsku vlast Isus bi došao pod teški udar Rimske države kao politički revolucionar. Ako kaže da treba plaćati porez farizeji bi imali dokaz da se stavlja na stranu omraženih Rimljana protiv vlastitog naroda. Isus se nije dao smesti nego je zatražio rimski novac. Kad su ga dali, upitao ih je: „Čija je glava na novcu? Odgovorili su: „careva“. „Dajte caru carevo, a Bogu Božje,“ odgovorio je Isus.
Time je Isus za sva vremena izrekao da je i zemaljska careva vlast od Boga, kao što je i nebeska duhovna vlast od Boga. Tako politika koja se bavi upravljanjem zemaljskim društvom ima svoju ulogu kao i Crkva koja uvodi ljude u Božju državu. To su dvije različite djelatnosti. To ne znači da je car i politika jednak Bogu. Konačno duhovni život je vječan, a tijelo je smrtno. Bog je poglavar svega što postoji, ali je očito dao vlast ljudima da urede ovaj svijet kako to stoji već u knjizi postanka kad je Adamu dao vlast da svim stvorenim vlada i brojnim židovskim vladarima.
Sveti Pavao kaže da je vlast od Boga. Isus ne kaže kao ni sv. Pavao da su odluke svake vlasti slažu s voljom Božjom. U Srednjem vijeku su vladari htjeli staviti pod vlast papinsku vlast. Pape su učile da se vlast sastoji od dva mača: zemaljskoga i duhovnoga i da duhovna vlast ima prvenstvo. Tako su se pape branile od nasrtljivih careva koji su čak mogli pozvati podanike da ne slušaju više vladara koji ugrožava njihov život i radi zločine. Zato su se vladari bojali pape te nisu smjeli zlostavljali narod.
Da su Isusa zapitali koja je vlast veća: careva ili Božja, Isus bi odgovorio da je Božja vlast iznad svake vlasti. Stoga je Crkva dužna kritizirati političare ka rade nešto protiv dobra naroda kao i svaki drugi pojedinac ili društvo. Jedino Katolička crkva ima svoga poglavara izvan državne granice te je Crkva slobodna u kritici bilo koje vlasti. Sve druge religije imaju svoga poglavara u okviru države te nemaju slobodu u ophodu s vlastima koje hoće imati pod svojom kontrolom duhovnu vlast.
Zato je kardinal blaženi Stepinac stradao, jer nije htio Crkvu odvojiti od pape da bi komunisti zavladali Crkvom. Božja vlast ima prvenstvo. Vlast bez slobode vjere se pretvara u diktaturu i stradanje ljudi što vidimo u komunizmu. U Starom vijeku carevi su se smatrali sinovima Božjim, a komunistički vođe nepogrešiva božanstva, a ustvari su bili zločinci. Isus je odredio za sva vremena postojanje zemaljske vlasti i duhovne koje nisu spojene, ali imaju slobodu kritike. Crkva se protivi pobačaju. Mi smo sitni, ali Bogu bitni.
Don Luka Vuco
