Svetost nije neka apstrakcija, to je Božja prisutnost u tvom život.
Ne samo onda kada si u crkvi, već svakoga dana, svakoga trenutka dijeljenje svoga života s njime. To je osjećaj Božje prisutnosti i onda kada te drugi povrijede, kada ti okrenu leđa, razočaraju te i ostave ranjenog. Kada osjećaš da te nije napustio već shvaćaš da je u tom trenutku još bliže tebi i znaš da koliko god lica ljudi promijenili prema tebi Bog će uvijek ostati isti.
Svetost je odluka da nećeš uzvratiti istom mjerom ljudima koji se igraju tvojim osjećajima, onima koji te napadaju samo da bi se pred drugima dokazali, onima koji su iskoristili tvoje povjerenje i sada te poklapaju tvojim slabostima. Svetost je naučiti cijeniti ono što imaš, ne hvastati se time, već biti svjestan da je sve to dar Božji kojega u svakome trenutku treba dijeliti s onima koji su imali manje sreće.
Svetost je biti blagoslov drugima, svakoga dana obogaćivati njihov život malim znacima pažnje poput lijepe riječi, osmijeha, zagrljaja ili nečeg drugog. Svetost je ne bojati se iskrenosti, u svakom trenutku tražiti istinu i ići za njom, koliko god oko tebe ljudi grcali u lažima i skrivali se iza svojih maski. Svetost je ne biti ogorčen koliko god život bio težak, već sve to prihvaćati kao dio svoga križnoga puta koji te vodi u jednu novu zbilju.
Svetost je saznanje da sve ono što si godinama gradio može nestati u jednoj sekundi i shvaćanje da je sve to manje važno u usporedbi s onim što ti je Bog pripremio u nebeskoj domovini. Svetost je ustati svaki put kada padneš i krenuti dalje jer znaš da Bog ima za tebe veliki plan ako ne odustaneš i ustraješ na njegovu putu. U konačnici svetost je svakoga dana prijateljevati s Bogom vjerujući da kada te svi prijatelji napuste on nikada neće.