Kršćanin nije samo čovjek koji je zatvoren u svoj svijet molitve i samo tu razgovara s Bogom te kada izađe iz toga svijeta započinje njegov drugačiji život.
Kršćanin je onaj koji je svjestan da je molitva samo početak susreta s Bogom i da ona vodi do vrata u svakodnevni život gdje se u različitim životnim situacijama i dalje susreće Boga kroz druge ljude, poznate i nepoznate, kao i kroz izazove na tom putu.
Kršćanin nije čovjek čiji svijet završava na vratima crkve. Njegov svijet tu tek započinje jer je ozbiljno shvatio Božji poziv i poslanje, jer je jasno shvatio da su njegove ruke i Božje ruke te da preko njegovih ruku Bog želi mijenjati i spašavati ovaj svijet. Kršćanin je čovjek koji se nema namjere zatvoriti u sebe i onda sve ono ostalo što ne spada u taj njegov religijski svijet smatrati zlim, već otkriva potrebe ljudi u tom svijetu i svoje sposobnosti usmjeruje u njihovom pravcu.
Kršćanin nije čovjek kojemu je dovoljno izmoliti neku pobožnost i misliti da je sve riješio. Različiti životni problemi i situacije često testiraju našu strpljivost, dosljednost i integritet i tek tu dolazi na vidjelo jesmo li u molitvi doista razgovarali s Bogom ili smo se samo pretvarali. Različiti ljudi teške naravi također nas često dovode u kušnju da pokažemo svoje ne baš strpljivo lice ili da pokažemo svoju ljubaznost ili dobrotu.
Kada si otvoren Bogu ne može proći niti jedan dan i niti jedna situacija a da u njoj ne gledaš Božju prisutnost. Računaš na Boga od trenutka kada se probudiš do trenutka kada odlaziš na počinak jer vjera u njega nije nikakav misterij već mogućnost da se uvijek osloniš na njega. Kršćanin je čovjek koji otvarajući se Bogu otvara se za sve ljude u svom životu i zajedno s njima gradi kraljevstvo nebesko, kraljevstvo Kristove ljubavi i mira.
