U današnjem evanđelju radi se o mudrim i ludima djevicama . Mudre su nama u ovoj poredbi primjer. To nam opetovano ponavlja evanđelje.
Ono usmjerava češće na mudrost ljudi nego na njihov moral ili ljudskost. Govori nam o mudrom upravitelju kome je povjereno uprava nad imanjem i koji je stekao prijatelje s novcem gospodarevim. Tako trebate s nepravednim novcem steći prijatelje da vas oni jednom prime u vječne stanove. Isus zaključuje ovu poredbu riječima: „Tko moje riječi čuje i po njima živi mudar je čovjek, koji gradi kuću na stijeni, a tko moje riječi ne čuje i po njima ne radi je nerazuman čovjek koji gradi kuću na pijesku.“ Graditi kuću na pijesku je stvarno ludo. Jednom mora doći oluja koje će potkopati temelje kuće i srušiti je. A ipak koliki to i danas rade.
Prekrasne velike kuće ne pijesku. Pametno, mudro u vlastitom interesu naprotiv rade oni koji gospodara uzimaju ozbiljno i njegovim riječima čvrsto vjeruju i po njima upravljaju svoj život. Općenito danas se nazivaju neprosvijećenim, zastarjelim oni kršćani koji se čvrsto drže stare vjere i daju voditi njome. Najčešće tako nazivaju katolike u protestantskim zemljama. Sveto Pismo kaže: Luđaci rekoše u svom srcu: Nema Boga. Oni jedu kruh gospodarev, ali njegovo ime ne zovu.“ Kako su glupi ljudi koji dnevno žive od darova Gospodara, ali njega samoga Stvoritelja ne poznaju. Glupe i lude u našem evanđelju su djevice kojima je zaručnik najavio svečanost , ali one ne smatraju to važnim. One pripremu svijeća za doček zaručnika nisu sasvim ozbiljno uzele. Htjele su biti s drugima, ali bez ulja za svoje svjetiljke. Kad se dolazak zaručnika oduljio one su zaspale misleći da možda ne će doći, da je to sve jedna priča. Ali na koncu on dolazi kraljev sin oko ponoći a one nisu računale s tim. Odjednom je kasno za nabavu ulja, zaručnički red se već formirao i konačno stoje lude djevice pred zatvorenim vratima. Svečanost se odvija bez njih. I u evanđelju postoji kasno. „Bdijete“ kaže Isus.
Na koncu nama je za opomenu pričao ovu pripovijest, jer nam je opomena potrebna. Ponekada mi više sličimo ludim djevicama, nego mudrima. Vjerujemo ponekada bezvoljno i polovično bez potrebne pozornosti. Svjetlo vjere ne sjaji uvijek snažnim svjetlom, nego škrtim plamenom na uljanicima. Kako ozbiljno moramo uzeti evanđelje. Sve ne treba doslovno uzeti nego u prenesenom značenju. Isus kaže na drugom mjestu: „Tko ustraje do konca on će se spasiti.“ Što znači tko ustraje u budnosti. Naš katolički nauk kaže da se oprostiti može svakome dok nije otišao s ovoga svijeta. Kako će djevice proći na Nebu u susretu s Nebeskim Ocem nije tema evanđelja. Mi upravljamo svojim životom ovdje, a kako Bog odlučuje u Nebu, drugom svijetu ne znamo. Ovdje nam Isus govori o budnosti na ovom svijetu, da ne zakasnimo s pokajanjem. Isus kaže: Budite budni i budite mudri. Nije isključeno da će se na koncu dogoditi, kako je Gospodin navijestio, da će Gospodin doći kad s njegovim dolaskom nitko ne računa te bude kasno da se domogne ulaznica na blagdan ljubavi u Kraljevstvu nebeskom. Zato moramo pravovremeno nastojati oko vjere i ljubavi koju trebamo. Pravovremeno, dakle, prije nego bude kasno.
U poslanici Efežanima piše sv. Pavao: „Razmotrite pomno kako živite!Ne kao ludi nego kao mudri. Iskoristite vrijeme jer su dani zli! Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja! Ne opijate se vinom u kojem je razuzdanost, nego punite se Duhom! Razgovarajte se među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu. Svagda i za sve zahvaljujete Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista.“ To hoćemo činiti u Euharistijskom slavlju, velikom zahvaljivanju. Želimo moliti da nam život uspije i da ima smisao i cilj. Da upotrebljavamo naše vrijeme tako da donese plodove i rast u mudrosti Božjoj.
Don Luka Vuco