Nije teško onih tisuću tereta što nose leđa, težak je onaj jedan što nosi duša.
Teški su oni pogledi kada pogledaš u osobu koja ti mnogo znači, a ona svoj pogled okreće sa strane, okreće ga jer je promijenila priču, jer su njeni interesi protiv tvojih i nije je briga što povrijeđuju tebe. Teške su one šutnje kada ti ljudi više nemaju što reći, a sve si im rekao i dao, dok oni više jednostavno za tebe nemaju riječi, niti dobre a niti loše.
Nije teško onih tisuću tereta što nose leđa, težak je onaj jedan što nosi duša. Teški su oni trenuci kada si među drugima, bilo da se nazivaju tvojim prijateljima i suradnicima, a osjećaš se osamljenije nego ikada jer svatko od vas živi svoj život, život koji se drugoga ne tiče. Teški su oni momenti kada se skupi mnogo problema na tvojoj duši, a ti nemaš osobu kojom bi ih povjerio, pa te tiše, pritiskaju, muče, proganjaju.
Nije teško onih tisuću tereta što nose leđa, težak je onaj jedan što nosi duša. Teški su trenuci kada trebaš nekoga da te tako snažno zagrli a nigdje te osobe, nikoga da dade osmijeh ili neku lijepu riječ. Teški se oni trenuci kada shvatiš da sve ono što ti drugi tako uvjerljivo govore jesu njihove laži a ti se pretvaraš da im vjeruješ da vidiš dokle će samo iči. Teški su oni trenuci kada si na dnu ali nikoga to nije briga jer im ništa to ne znači.
Teški su tereti koje nosimo na duši, tereti koji se skupljaju mjesecima i godinama i za koje računamo da ćemo ih se jednom riješiti i živjeti sretan i ispunjen život a onda shvatimo da kada se i oslobodimo jednoga staroga dobijemo deset novih. Teški su tereti jer su teški ljudi s kojima živimo, teški smo sami sebi, težak je život. A malo nam treba da sve skinemo i započnemo ispočetka, samo jedna ruka, samo jedno rame, samo jedno srce koji živi za nas. Jedno ime – Isus!
