Ovo naše vrijeme toliko obiluje onima koji se smatraju velikima ili koje mi sami uzdižemo i proglašavamo velikima i važnima. S druge strane se pak divimo čudima tehnike, pa uzdišemo za nekim posebnim autom, računalom, mobitelom.
I svi ti nekoć veliki kojima se kroz povijest klicalo polagano tonu pod pepelom povijesti, makar ih neki uporno nastoje oživjeti. „Ko bi gori sad je doli“ davno reče pjesnik. Nova pak čuda tehnike ionako zastarijevaju za nekoliko mjeseci. Jedini koji je Početak i Svršetak, koji zauvijek i dovijeka ostaje, jest Krist, kralj slave. Sve drugo prolazi. Sva druga ovozemaljska kraljevstva prolaze i uzmiču pred njegovim kraljevstvom ljubavi istine i pravednost za kojima u dubini duše čeznemo.
Toliki su nas zemaljski kraljevi prevarili i preveslali no On je jedini kojemu je istinski stalo do čovjeka. Zato je strano pravom kršćanskom duhu uzdizati i veličati bilo što i bilo koga, pa bio to ne znam kakav političar, javna osoba, crkvena osoba. Samo Bogu ide slava, samo je Krist ovdje na zemlji Gospodin, a svi smo mi braća, sluge Božje od Boga voljeni i ljubljeni.
Vidjet ćemo ga na koncu povijesti, mi koji smo mu povjerovali i koji ga nazivamo i prihvaćamo svojim kraljem. Sjaji na obzorju svijeta, pred očima svega čovječanstva i svih ljudi. Nitko se neće moći sakriti niti iza svoga položaja, ni bogatstva, ni roda, ni plemena, niti titule, ni uniforme, ni društvenog položaja. Neće biti važno je li netko bio general ili vojnik, nadničar ili veleposjednik, kralj ili sluga, biskup ili obični vjernik.
Svi će doći odasvud, sve će oživjeti, jedni s lijeve, jedni s desne, sa svih strana svijeta a on, Sin čovječji, Kralj svega stvorenoga progovorit će i njegova riječ bit će sud. Sud će biti po jedinom ispravnom kriteriju, kriteriju ljubavi. Što ste učinili jednom od najmanje braće? Sve one naše povijesne svađe, bilo vjerske, bilo ideološke, bilo kulturne, bilo znanstvene, bilo političke. Sve rasprave tijekom cijele naše povijesti neće ništa vrijediti. O tome nas neće ništa pitati. Time se nitko neće moći pohvaliti, niti opravdati. Ničim što smo stvarali da bi potvrdili svoju veličinu. To je sve ništa. Pitat će nas: Jeste li dali jesti gladnome, obukli gologa, donosili mir, pohodili bolesna, primili prognane, ohrabrili i pomogli ponižene? Jeste li znali trpjeti s drugima, jeste li imali sućuti? Jeste li znali utješiti, imali vremena za potrebnoga? Sve što ste učinili jednome od najmanje moje braće meni ste učinili, reći će sudac ljubavi.
Bog sam će, dakle, sebe predstaviti kao onog malog čovjeka kojeg umišljene veličine ovoga svijeta obično odguravaju od sebe, kojeg se najlakše otklanja iz svoje blizine. Pitat će i dobri i zli: kad smo te vidjeli? Dobri će se iznenaditi i mislit će: Kako bismo bili radosni da smo te Gospodine vidjeli? On će im reći: Vi ste me vidjeli, jer ste me prepoznali, ja sam osjetio vašu ljubav. Bio sam onaj siromah na vašim vratima, onaj ožednjeli kojem ste pružili čašu vode; onaj promrzli i goli kojeg ste odjenuli, onaj bolesnik u vašoj bolnici, onaj tužni kojeg ste utješili.
Pitat će da bi se opravdali i oni zli: pa kako kad smo te vidjeli i nismo te poslužili? Vi me niste htjeli vidjeti, okrenuli ste svoju glavu, okrenuli ste svoje oči od mene. I na vaša sam vrata kucao na vrata vašega srca ali me nisi poznavao. Spuštao si zastore na prozorima očiju i srca i živio samo za sebe. Ali si zato si druge ponižavao, vrijeđao, iskorištavao, u nevolju gurao da bi na njemu zaradio, tlačio ga, ucjenjivao, uskraćivao zarađenu plaću, navodio na drogu, prostituciju, pornografiju, prodavao, otimao, činio mu nasilje svake vrste. Odlazite stoga sada od mene.
To je sud čovjeku i nad čovjekom, ne sudstvo kao u svijetu koje je korumpirano koji oni koji zlo čine ga i dalje u ime prava nastavljaju raditi. Svakome će se od nas suditi. I premda bi smo najradije Krista gledali kao dobričinu ili kakvog modernog mirovnog aktivista to On nije. Doista on je jedini pravedni sudac svijeta, svijetu, čovjeku i čovječanstvu. Isus nas je naučio osnovnom poslanju prepoznati svakog čovjeka u svojoj blizini u svakoj njegovoj potrebi. To što nismo prepoznali Krista u potrebnom to je naš sud i osuda. I sve što činimo, učinimo to kao Krist, gledajući svako stvorenje onim očima koje u svakom čovjeku prepoznaju sliku Boga. To je srž svega što nas je Isus, naš Kralj učio. To je bit Evanđelja. To je biti kršćanin to je kršćanstvo.
Don Damir Bistrić