Veliki ljudi imaju hrabrosti uvijek tražiti dobro u drugima a ne se zadovoljavati onim što drugi govore o njima.
Oni imaju petlje braniti svoja načela i principe u koje vjeruju. Oni znaju da istina nije samo ono što govore već i ono što čine. Takvi ljudi ne dopuštaju da ih se čeka računajući da time raste njihova vrijednost već na svaki poziv u pomoć oni hitaju odmah i bez razmišljanja i kalkuliranja što tu mogu dobiti ili izgubiti.
Veliki ljudi ne ismijavaju druge, ne ponižavaju one koji su pogriješili ili skrenuli s pravog puta. I oni se ponekad osjećaju loše ali ne dopuštaju tim osjećajima da zagospodare njima te da postanu njihovi robovi. Veliki ljudi kada se stvari ne odvijaju onako kako su zamislili, zastanu malo i preispitaju svoj život. Veliki ljudi nisu uvijek u središtu zbivanja, oni su na periferiji, oni su tamo gdje su ljudi koji trebaju pomoć i uvijek je pruže.
Veliki ljudi ne odriču se svojih vrijednosti ni onda kada svi oko njih gaze svoje, jer znaju da kada jednom pogaziš svoje vrijednosti je kao da pogaziš sebe. Oni uvijek imaju osmijeh za drugoga pa čak i onda kada drugi za njih imaju samo loše riječi, mrki pogled ili jednostavno masku na licu. Znaju da je tajna života ne osvrtati se na povrede i udarce koji si jednom doživio već gledati naprijed u budućnost bez obzira na sve.
Veliki ljudi čuvaju druge ljude i kada su sami u problemima, znaju koliko vrijede prijatelji i koliko su sveta obećanja koja su dali. Veliki ljudi su oni koji će puno stvari u životu prešutjeti, i koji će se na puno stvari koje u odnosima nisu dobro krenule ne osvrtati jer znaju da svakome treba dati novu šansu. Veliki ljudi daju najbolje od sebe i onda kada nemaju podršku drugih ljudi jer znaju da imaju podršku od Boga.
