Cijelo sveto vrijeme došašća usmjereno je prema najdivnijem a to je djelo spasenja. I doista mi s vjerom iščekujemo blagdan rođenja Gospodnjega koje nas obnavlja u krsnoj kupelji za život u slavi i zajedništvu s nebeskim Ocem.
Današnja čitanja koja su nam stavljena na razmatranje upravo nas usmjeruju kako bismo još bolje i smisleno se pripravili za Kristov dolazak. Ivan je poslan biti svjedok koji svjedoči o mesijanskom poslanju koje je Bog obećao po prorocima. Njegovim poslanjem ispunjava se stoljetna želja za slobodom od represije i diktature. Naše vrijeme gotovo je indentično vremenu u kojem Ivan ispunja svoje poslanje.
Današnjim danom i nama je otvoreno novo poglavlje života. Živimo pod represijom različitih diktatura, grcamo pod teretom pesimizma i represije. Usmjerava nas se da se udaljimo od života. Živimo najgore oblike primitivizma i s tim se dičimo. No usprkos svega danas Crkva navješta istim ivanovskim žarom ono što je živo svjedočanstvo i poslanje svakog vjernika. Vjernik i njegovo poslanje koje je primio po krštenju je Ivanovo poslanje. To se poslanje nikako nesmije zaboraviti jer vjernik nije njem niti indiferentan prema stvarnosti u kojoj živi. Hoće li biti pitan odakle mu poslanje hoće, ali odgovor mora biti istinit i onaj koji je ispravan.
Danas je najveća snaga svakog vjernika zauzetost da se provede djelo spasenja. To je onaj zanos koji poput Ivana nosi novo svjetlo nade. Vjernik koji prepoznaje svoje poslanje tada se može usprkos svima usuditi navještati optimizam, bolja vremena. Potrebna nam je nova snaga. Sve oko nas je izlizano klišeima, isfucano i površno. Svi igraju na populizam koji je najlakše izgovarati ali iza njega se krije osobni interes. Svi žele biti narodni, bliski onima u potrebi dok snimaju kamere a iza toga nastaje muk. Kriza duha i duše je na vrhuncu. Mnogi je koriste i iskorištavaju za svoju žetvu. Uvijek na štetu onih koji su duboko ranjeni i marginalizirani.
Vrijeme došašća nije vrijeme sjaja i slatkorječivosti kako se to prezentira. To je vrijeme proročanstva. Proročkog poslanja vjernika. Vjernik je prorok, onaj koji svjedoči iskustvom susreta sa živim Bogom. Samo skroman čovjek, poput Ivana, može ukazati na Isusa. Bahatost nikada ne upućuje na Spasitelja nego na samoga sebe. Na samopromociju. Lažno zatvaranje očiju pred stvarnošću jedna je od čovjekovih slabosti. Suočiti se s pustinjom ne znači naviještati pesimizam. Zato je ovo naše vrijeme promatranja gdje jasno možemo prepoznati vukove u jagnječoj koži. Prepoznavati one kojima nije do nade ni djela ljubavi već do interesa izrabljivanja i iskorištavanja.
Zato je neophodno dobro iskoristiti ovo vrijeme došašća za pripravu koja nam se povjerava. Ivan je skromnošću počeo ukazivati na skromnoga Isusa. Mesiju koji skromnošću posvećuje i otkupljuje čovječanstvo i cijeli svijet. Otkrio je božansku kvalitetu s kojom čovjek nadvladava i savladava sve nedaće i krizne situacije. Samo skromni nalaze Boga i Isusa te ga prepoznaju kao Sina Božjega. Biti svjedok to je naše poslanje i na to smo pozvani. Zaneseni sa svim stvarnostima koji nam se u konzumerizmu nude za nas vjernike ono ima mogućnost da sebe vinemo prema onom djelu spasenja koje nam je ostavio Gospodin. Ova pustinja prepuna ljudi koji besciljno lutaju. Pustinja otuđenosti, individualizma, osamljenosti, praznine nama je vjernicima dar da je pretvorimo u život i nanovo oživimo. Pustinji je potrebna nada, ne tlapnja i prazne priče. Nada koja je prožeta ljubavlju i žrtvom. Nada koja je snažna čak zanijekati sebe da bi sutrašnjica bila bolja. Svojom skromnošću kakvi i jesmo svojim životom ukazujmo na jedinog mesiju koji nosi spasenje svakom tko to želi.
Preko nas vjernika dopustimo drugima da ga prepoznaju. Da mu povjeruju. Da u njemu ugledaju svoje svjetlo budućnosti. Neka naše proročko poslanje navješta bolju budućnost. Istjerajmo krive proroke koji ugroženog i ugnjetavanog čovjeka jeftino tješe. Koji zavode potrebne i ranjene na krivi put. Neka naša otvorenost za vjerno poslanje biti svjedok božanskog misterija u svijetu se ispuni u cijelosti. Jer to znači biti “glas koji viče u pustinji”. Pripravimo put Gospodinu, radujmo se jer On dolazi.
Don Damir Bistrić
