Kršćanin je čovjek koji ohrabruje.
Nije čovjek koji zatvara oči pred stvarnošću života praveći se da ništa ne vidi, već onaj koji usprkos silnoj negativnosti koja ga okružuje sije kulturu pozitivnosti. Kršćanin nije čovjek koji kritizira, napada i osuđuje ukoliko sam svojim primjerom ne donosi rješenje, a kada donosi svojim primjerom rješenje, tada mu riječi i ne trebaju, tada je sve očito, oni koji hoće vidjeti – vidjeti će, a oni koji ne žele neće ni da im se detaljno objašnjava.
Kršćanin je čovjek koji potencijal koji mu je Bog dao prenosi na druge, ne zadržava ga za sebe, obogaćuje ga i razvija da bi s njime nastavio stvarati bolji svijet i ispunjavati zadaću koju mu je Bog namijenio. Kršćanin je čovjek koji drži glavu gore i onda kada dođu teška vremena jer zna da je Bog s njime, zna da se Bog nije povukao iz njegova života već mu čak i bliže nego onda kada mu je sve glatko išlo.
Kršćanin je čovjek koji cijeni svaki trenutak jer razumije da milosno vrijeme nije vrijeme za rasipanje i zanemarivanje već vrijeme da napravi neku razliku u svijetu oko sebe. On zadržava u srcu lijepe stvari a odbacuje sve one koje ga pokušavaju zarobiti i isprazniti. Kršćanin je čovjek koji izlazi iz zone vlastite komocije i kreće u svijet jer zna da ako on neće širiti Božju riječ onda će progovoriti ovo kamenje kako piše u Bibliju.
Kršćanin je čovjek koji se jednako tako boji, ima sumnje, povlači se u sebe, svakoga dana pada ali usprkos svemu odlučuje ustati i krenuti naprije. To čini zato što zna da je Bog na njegovoj strani i da je samo u vjeri snaga da se pobjedi strah i nadjačaju sumnje. Kršćanin je čovjek koji je uporan i nakon odbijaja jer svjetlo nade koje nosi u sebi daje mu snagu da nadjača sve probleme i zapreke i s Bogom krene u novi dan.
