Priča kaže da je Franz Kafka sreo djevojčicu u parku gdje je svakoga dana šetao.
Plakala je. Izgubila je lutku i bila je neutješna. Kafka se ponudio da joj pomogne utraženju lutke, pa su se dogovorili da se nađu na istom mjestu sljedećeg dana. S obzirom da nije našao lutku, sastavio je pismo u lutkino ime i pročitao ga djevojčici.
“Molim te, ne žali za mnom. Krenuh na put da vidim svijeta. Pisat ću ti o svojim dogodovštinama.”
Bilo je ovo prvo u nizu pisama. Kada bi se sreo sa djevojčicom, Kafka joj je čitao ova pažljivo osmišljena pisma o izmišljenim avanturama voljene lutke. Djevojčici je to pružalo utjehu. Kako je susretima došao kraj, Kafka je djevojčici donio lutku. Ona, naravno, nije bila slična izgubljenoj. Na prikačenoj poruci pisalo je: “Putovanja su me izmijenila…”
Mnogo godina kasnije, sada već odrasla djevojka, našla je skriveno pismo u lutki. Sažetak tog pisma bi glasio:
‘Sve što voliš ćeš jednog dana izgubiti, ali na kraju, ljubav će se vratiti u nekom drugom obliku.’
Izvor: HeraZnanje
