Često se kroz život požalimo na mnoge stvari i ljude. Slome se naša očekivanja i kao da se s njima uruši cijeli naš svijet.
Razočarenje u prijatelja ili sebe, bolest drage osobe, gubitak posla, osamljenost, nedostatak financijskih sredstava ili nešto drugo. Teško je u trenucima kada plačemo zbog tih poraza gledati u njima nešto što nam je bilo potrebno. No u svim tim stvarima Bog nas uči da ono najgore što nam se u životu dogodi iskoristimo da ono najbolje nikada ne uzimamo zdravo za gotovo.
Podsjeti te Bog da ne uzimaš dar života zdravo za gotovo, jer vrijednost koju imaš u njemu neprocjenjiva je. A često je mnogi žrtvuju za šaku novaca, komad materijalnoga interesa ili nešto posve beznačajno. Kasnije kada bolest pokuca na vrata ljudi daju sve ne bi li povratili izvornost tog Božjeg dara. Često čovjek zaboravi na veličinu dara kojeg je primio, ali kad stavi ruku na srce, osjeti disanje, i pogleda u svoje ruke, i sve ono što mu Bog s njima omogućuje, shvati što sve ima i može.
Podsjeti te Bog da ne uzimaš zdravo za gotovo ljude koji su u tvom životu, jer nekima treba tvoja podrška, nekima tvoja blizina, a nekima samo savjet. No ima i onih koji trebaju tebi da bi osjetio kako je to biti voljen i kako je to kada se možeš nasloniti na nečije rame, kako je to kada te nitko ne razumije a imaš nekoga kome sve možeš povjeriti, netko tko te neće osuđivati i tko će s tobom poći gdje god išao.
Podsjeti te Bog da niti jedan poraz ne uzimaš zdravo za gotovo već da pogledaš na svoj život iz jedne veće perspektive i razmisliš kakve je odluke najbolje donijeti. Podsjeti te Bog da nisi sam na svijetu i da tvoji problemi nisu najveći, i kada to shvatiš odmah lakše prihvatiš ono što si prije odbijao i prestaneš se žaliti na ono što si se žalio. Podsjeća Bog svakoga do nas svaki dan mnoge stvari ali to možemo vidjeti samo ako smo otvoreni za njega i ako shvatimo koliko nas ljubi, ako prihvatimo kako je sve to što nas on podsjeća u konačnici za naše dobro.