UVOD
Uznemiren od svakodnevnih briga upućujem se zajedno s tobom. Želim pratiti tvoj križ, to drvo smrti i mučenja. Želim biti dionikom i sudionikom ovog puta jer znam, Gospodine, da si uz mene u svakom trenutku pa i onda kad sam zaboravio da si uz mene. Želim te susresti i postati dionikom otkupiteljske žrtve za spasenje svijeta.
Smiluj se nama Gospodine.
Smiluj se nama!
Stala plačuć tužna Mati,
gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.
PRVA POSTAJA
Pilat osuđuje Isusa na smrt
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim križem svijet otkupio.
Osuda je oblik današnjeg života. Svi te sude, prosuđuju i osuđuju. Svatko misli da ima pravo osuditi, prišiti etiketu. Mnoštvo uživa u tome. U njima stoji patološka želja da se nekoga povrijedi. Neka pati. Đavolska oholost uništila je posvetnu kršteničku poniznost. Osuditi na smrt nekima postaje zadovoljstvo u uništenju. Pilatovsko pranje ruku samo postaje umirivanje savjesti.
Gospodine, kad dođu ovi časi u mom životu daj da ostanem pribran na sve osude, pa i osudu na smrt. Primi moj život kao zahvalu i posveti me u mojim agonijama tuđih osuda.
Smiluj se nama Gospodine.
Smiluj se nama!
Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom,
prolazio mač je ljut.
DRUGA POSTAJA
Isus prima na sebe križ
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim križem svijet otkupio.
Toliko se želim suobličiti tebi. Čak i kad govorim, kažem: to je moj križ. Nisam ni svjestan da je tvoj križ oblik nasilnog mučenja. Moj križ Gospodine, postala je moja bolest, postala je moja obiteljska situacija, moj križ postale su moje godine. Kako je teško ljubiti svoj križ muke. Natovaren gredama krećeš k mjestu smaknuća. Izbičevan, popljuvan, ponižen. Zar nije dosta što su učinili? Zar im nije dosta? Što žele postići, osim poniziti Boga. U nošenju ovih greda prolaziš ponižen ulicama grada u kojem si nesebično dijelio svoju dobrotu. Ozdravljao, učio, poučavao, ljubio.
Gospodine, kad te ovaj današnji naraštaj ponovno počne ponižavati daj mi snage ostati u ljubavi. Uništi u nama svako ljudsko ponižavanje tebe svoga spasitelja i daj nam srce ponizno, zahvalno za svaki tvoj dar.
Smiluj se nama Gospodine.
Smiluj se nama!
O koliko ucviljena
bješe ona uzvišena,
Majka Sina jedinog!
TREĆA POSTAJA
Isus pada prvi put pod križem
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim križem svijet otkupio.
U napasti sam uvijek govoriti ja to ne mogu. Ne mogu više. Teško se nositi s patnjom kojoj ne vidiš kraj. Tijelo je slabo, preslabo da može podnijeti teret nakon cjelonoćne i cjelodnevne torture. Kolika je samo zloća u nama kad imamo potrebu toliko izraniti Boga, a onda mu još da mu ne bude malo učiniti sve da mu zagorčamo i ovo zadnje. Te zadnje trenutke jer smo mi odredili da je danas pogodan dan da umre. Pasti pod težinom nije sramota, sramota je ne ustati. Neki možda i nama određuju da je i za nas pogodan dan za naše smaknuće, no ne bojmo se. Ja to mogu. Mogu zajedno s Kristom.
Gospodine, neka nas tvoje pad osokoli za život u ustrajnosti. Poučavaj nas ljubavlju da svoj život prikazujemo tebi kao dar žrtveni.
Smiluj se nama Gospodine.
Smiluj se nama!
Bol bolova sve to ljući
blaga Mati gledajući
muke slavnog Sina svog.
ČETVRTA POSTAJA
Isus susreće svoju svetu majku
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim križem svijet otkupio.
Kad smo uvijek u neizvjesnim situacijama onda zazivamo: „Majko moja“ . Evo majke svih nas, stoji u tužnoj smrtnoj boli. Razgrabljena osjećajima muke, shrvana, željela bi nešto ali ne može ništa. Gleda svoje dijete, svoga sina. Ostavljen, izranjen, krvari. Na njega viču, psuju ga. Podnositi tu masu, tu zlu svjetinu, to barbarsko zlo uništenja. To može samo ona ponizna, ona najsvetija. Iako joj se srce slama, njezina prisutnost oslobađa nas da se odmaknemo od vlastitih ograničenosti. Oslobađa nas da postanemo svjesni da je ona uz nas svaki put kad osjećamo svoju nemoć i svoju tamnu noć života.
Majko naša, sigurnost nas, tvoje djece ostaje jer znamo da si ti ona koja stoji uz nas. Poučavaj nas poniznosti života da uvijek prihvaćamo Božju volju i nju uvijek živimo.
Smiluj se nama Gospodine.
Smiluj se nama!
Koji čovjek ne bi plak’o
Majku Božju videć tako
u tjeskobi tolikoj?
PETA POSTAJA
Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim križem svijet otkupio.
Taj neki tip iz Cirene, očito neki nadničar, upleo se kao potpuni neznanac u ovu situaciju. Radoznalost ga je dovela da vidi što se događa, a onda su ga pograbili da se ne bi jeruzalemski stanovnici onečistili od krvi ovog „zločinca“. U životnim potrebama tražimo veze i vezice te kad razdamo i zadnje ono što imamo, ono malo svog sirotinjstva, ostave nas ti kojima smo vjerovali da će nam pomoći. A onda, kad se najmanje nadaš neki neznanac založi se za tebe, preporuči te liječniku, osigura smještaj, zaposli dijete. Ova pomoć koju je primio ispaćeni naš spasitelj nama je primjer da se oslonimo na Boga i njegovu providnost. On će nam poslati Šimuna s kojim ćemo olakšati dionicu života ili ćemo postati Šimun koji će pomagati one u patnji.
Gospodine, daj nam milost položiti svoj život u tvoje ruke i snagom vjere prepustiti se tvojoj ljubavi da nas odgajaš za sebe kroz pomoć drugima u nevolji.
Smiluj se nama Gospodine.
Smiluj se nama!
Tko protužit neće s čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj?
ŠESTA POSTAJA
Veronika pruža Isusu rubac
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim križem svijet otkupio.
Iskorišteni trenutak ljubavi. Dok drugi pljuju po njemu, udaraju bičevima našla se jedna krhka žena da mu iznakaženo lice očisti. Djelo ljubavi ostavlja sliku čovještva. Od krvi i znoja u taj rubac utiskuje se lice Božje. Da se ne zaboravi. Toliko narušeno, iznakaženo, izobličeno lice jer na njemu ne bijaše ni ljepote ni sjaja. Božje lice ostalo je kao spomen dar što je čovjek spreman učiniti Bogu, a kamo li ne čovjeku. Znak koji je prepun samilosti prema ljudskoj okrutnosti. Dok se i danas njegovo lice narušava i izobličuje ovaj rubac stoji ispred nas svaki put kad grijehom uništimo njegovo lice u nama.
Gospodine, daj da sakramentalnim životom njegujemo tvoje lice u sebi i da po njemu postanemo oni koji tvoje lice nosimo drugima pored sebe.
Smiluj se nama gospodine.
Smiluj se nama!
Zarad grijeha svoga puka
gleda njega usred muka
i gdje bičem bijen bi.
SEDMA POSTAJA
Isus pada drugi put pod križem
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim križem svijet otkupio!
Nakon iskazanog djela milosrđa jasnije vidiš sve oko sebe. Duh je voljan ali tijelo je slabo. Sve je veći umor, nemaš snage i prigibaš se zemlji. Dovoljno je bilo samo malo da te poguraju vojnici da izgubiš stabilnost i padneš. Pasti pod teretom izgubljenih snaga još je jedan znak suobličenosti s čovjekom. Bog koji je sve prošao pokazuje u ovom teškom trenutku svoje muke svu svoju intimu, pokazuje svoje čovještvo. Tijelo je slabo. Podložno je propadljivosti. Svaki napor uništava te. Borba s bolešću te umori, borba za bračnog druga te umori, borba za djecu i njihovu egzistenciju te umori. Kad se posvećuješ, kad sebe daješ i boriš se za dobro i istinito, a ne vidiš rezultate onda te umor svlada.
Gospodine, ti koji si pao u danima kad se čini da nema više svjetla, kad nas svlada umor daj nam snage da se iznova ustanemo i krenemo u tvome zagrljaju.
Smiluj se nama Gospodine.
Smiluj se nama!
Gleda svoga milog Sina,
ostavljena sred gorčina,
gdje se s dušom podijeli.
OSMA POSTAJA
Isus susreće jeruzalemske žene
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim križem svijet otkupio!
Prije dan – dva dočekali su te s palmama i psalmima kao svoga izbavitelja, a danas te izgone kao zločinca. Dok masa oko tebe viče, divlja i reži, dok veliki svećenici koji te prate papagajski podjaruju mnoštvo takozvanih velikih vjernika, vidiš sakupljenu šačicu žena koja se stisnula uz ulazna vrata. Plaču, u naručju drže svoju djecu koju si ti izliječio, zagrljene sinove koje si oslobodio zlih duhova, kćeri koje si uskrisio. Znaju one da si ti Bog i svojim plačem žele ti zahvaliti i moliti za oproštenje onih koji slijepo prate bezboštvo pod krinkom vjere. Djelo koje si vidio kao posljednje od grada je ipak zahvalnost za djelo koje si činio.
Gospodine, daj svakom od nas da oplačemo svoj život uništen grijehom koji smo počinili. Vrati nam dostojanstvo ljubljenih u zahvalnosti srca.
Smiluj se nama Gospodine.
Smiluj se nama!
Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati
daj, da s tobom procvilim.
DEVETA POSTAJA
Isus pada treći put pod križem
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim križem svijet otkupio.
Iako osjećas blagi povjetarac, vrućina je sve veća, iznemoglost čini svoje. Gladan, žedan, iscrpljen u potpunosti, još koji korak i na mjestu si smaknuća ali ne možeš. Padaš treći put prema Kalvariji u prašinu obližnjeg kamenoloma. I ono malo tijela koji nije bio pokriven udarcima bičeva, piljci oštrog kamenja ranjavaju. Rulja oko tebe podrugljivo misli da se izmotavaš, da izbjegavaš i oduljuješ svoj život. Kad si nemoćan, onda ti nitko ne vjeruje što prolaziš te sve gubi smisao. Nitko ne zna kako je to proživjeti duhovnu ili tjelesnu bol dok sam ne dozna na vlastitoj koži. Pad je najveća osamljenost. Trenutak agonije koji nema kraja.
Gospodine, koji si izvor snage i ljubavi u našim osamljenostima daj nam prepoznati da nas ti pratiš svojom snagom. Učvrsti nas u našim nemoćima i obasjaj svjetlom spasenja.
Siluj se nama Gospodine.
Smiluj se nama!
Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim.
DESETA POSTAJA
Isusa svlače
Klanjamo ti se Kriste i balgoslivljamo tebe, jer si svojim križem svijet otkupio!
Doveli su te na Lubanjsko mjesto. Jedni su zaokupljeni mučenjem, pripravljaju mjesto skončanja, a drugi su se uhvatili kako bi u cijelosti obečastitli tvoju intimu. Skidaju ti odjeću. Skidaju ti dostojanstvo čovjeka. Oni koji su spremni na sve koji žive životom razvratnika i pokvarenjaka skidaju s tebe haljine misleći da će ti napakostiti. Poput izgladnjelih lešinara obaraju se na tebe želeći oguliti tvoje dostojanstvo. Skidaju svadebno ruho posvećenosti, svetosti života kako bi utažili svoju glad znatiželje i utažili svoju pokvarenost. Takav je svatko onaj koji ogovaranjem skida i uništava dostojanstvo čovjeka. Takav se ne može niti zvati čovjekom, već razvratnikom i pokvarenjakom.
Gospodine, ti si onaj koji vraća dostojanstvo, oslobodi nas ispraznih razgovora, oslobodi nas od napasti znatiželje da drugima uništavamo dostojanstvo sinova i kćeri Božjih.
Smiluj se nama Gospodine.
Smiluj se nama!
Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina tvoga ranjenog.
JEDANAESTA POSTAJA
Isusa pribijaju na križ
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljemo tebe, jer si svojim križem svijet otkupio.
Zabava je na vrhuncu. Stigli su svi da vide kako će još jedan prorok umrijeti. Ništa se nije promijenilo. Ubijaju, samo ubijaju. Za njih je ovo jedan normalan događaj. Dok su uživali vičući „raspni ga raspni“, sad je stigao i taj trenutak. Za njih zabava, za tebe oduzimanje i zadnjih atoma snage. Toliko si izmučen da više ne možeš ni od žeđi ni od iznemoglosti niti vikati. Samo se čuju tupi udarci čekića i bolni jauk. Što se to imalo vidjeti teatralnoga. Na tom Lubanjskom mjestu okupila se koncentracija bešćutnih progonitelja, ubojica koji su gledali kako netko drugi izvršava njihovu želju. Razapet širiš ruke i činiš ono što nitko nije, gledaš s visine svu tugu Jeruzalema i sad ne prolijevaš svoje suze, već krv otkupljenja. Za te iste ubojice pod izlikom izbora prinosiš žrtvu otkupljenja čovječanstva.
Gospodine, koji si razapet za nas i naše grijehe stavi nam u srce milost da se čistimo sakramentom pokore kako bi cijenili snagu žrtve i svoga otkupa.
Smiljuj se nama Gospodine.
Smiluj se nama!
Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
dok na svijetu budem ja.
DVANAESTA POSTAJA
Isus umire na križu
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim križem svijet otkupio!
Usred vrućine nebo se zamračilo, užasni vjetar hladnoće podiže prašinu. Lubanjsko mjesto postalo je mjesto Božjega otkupljenja čovječanstva, Božjeg opraštanja. Sve što čini, Bog čini s uzvišenog mjesta. Uzvišeno mjesto poveznica je s nebom. Zato je svakom bilo jasno da je ovo trenutak svetosti. Postali su svjesni i veliki svećenici, ali kako da napakoste svojoj oholosti. Uzvišena žrtva je završena. Svijetu je doneseno otkupljenje. Uspostavljen je novi savez. Savršena žrtva. Žrtva Abrahama paraoca vjere u sinu Božjemu je učinjena. Sklopljen je savez vječni. Razapet je za naše spasenje.
Gospodine Isuse, u svojoj žrtvi darovao si nam novi život. Obnavljaj nas svojom žrtvom i daj da je prepoznajemo i dan nam euharistija postane izvor spasenja.
Smiluj se nama Gosodine.
Smiluj se nama!
U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati
želja mi je jedina.
TRINAESTA POSTAJA
Isusa skidaju s križa
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim križem svijet otkupio!
Svi su se razbježali. Više nikoga od progonitelja nema. Potresla se zemlja. Hramski zastor se razderao, više ne sakriva svetinju nad svetinjama. Kovčeg saveza svi koji dolaze u hram mogu vidjeti. Zaokupljeni su onim svim što se događalo. Samo nekolicina, par njih stoje i iskazuju čast žrtvovanome. Ivan, Nikodem, Josip iz Arimateje, Marija iz Magdale, Marija Saloma i Marija majka njegova. Spuštaju beživotno tijelo u krilo majke. Majke koja je ostala bez svoga čeda. Tužne majke koja ostaje bez najdražeg. Tijelo koje je beživotno, izranjeno stoji na rukama majke. Posljednji zagrljaj.
Gospodine, u času naše smrti pohodi nas sa svojom majkom i u tom prijelazu k tebi uzmi nas u svoj zagrljaj.
Smiluj se nama gospodine.
Smiluj se nama!
Kada dođu smrtni časi,
Kriste Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor.
ČETRNAESTA POSTAJA
Isusa polažu u grob
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo tebe, jer si svojim križem svijet otkupio!
Josip iz Arimateje ustupio mu je grobnicu u podnožju Kalvarije. Nema narda ni smir tene da se dostojno pomaže tijelo. Šabat se približava valja sve obaviti brzo. Našlo se odnekud platno i ubrusi koje je ponijela Saloma. Posljednja počast koja se može dostojno učiniti: dati poštovanje prema tijelu umrloga. Dostojanstvo ukopa odigralo se u tišini. Nema mnoštva. Ne može se ni žaliti. Tišina obavija ovaj ukop. Tišina koja govori više od bilo čega. Polažu tijelo svetoga da otpočine kako bi nastao novi život.
Gospodine, mi se bojimo svoje smrti jer nam nedostaje tvoje ljubavi. Daj nam da nadiđemo svoje strahove. Neka nas vodi tvoj mir ususret s tobom, izvorom svakog života.
Smiluj se nama Gospodine.
Smiluj se nama!
Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi ti mi
u nebeski blažen dvor.
ZAVRŠNA MOLITVA
Gospodine Isuse Kriste, na završetku ove pobožnosti želimo ponirati i dalje u dar tvoje ljubavi koju si prema nama učinio prinijevši sebe za naše grijehe. Nas vjernike okuplja milost tvoga Uskrnuća. Snaga vjere nas obnavlja, a ljubav tvoje žrtve nas podsjeća koliko je bila velika tvoja ljubav prema nama. Vodi nas snagom istine, ispravljaj naše živote i usmjeruj nas uvijek prema dobru. Amen.
Don Damir Bistrić
