Dramatično započinje današnje evanđelje. Nikada nismo Krista takvog vidjeli. Kao da je to neki drugi čovjek. Sve nama se čini da ovakvo ponašanje nije primjereno.
TREĆA KORIZMENA NEDJELJA
Dežurni kritičari bi rekli da takvo ponašanje ne priliči čovjeku a kamo li Bogu. Sve je to nekako nama neobično jer kao nismo se na to navikli. Hram prekrasan sve se bliješti na suncu. Sve vrvi od života. Hram je zamijenio ulogu. Postaje mjestom sastajanja. Teatralne žrtve koje se prinose čuvaju se za šabat. Performans je bitan. Svećenici hodaju nedostižno. Puni sebe. Oni o Bogu znaju sve. Barataju s njim jako dobro. Polako ih muči redoslijed ulaska u hram u svetinju nad svetinjama. Onako više manje znaju redoslijed koga je red ali se mukom muče suzbiti svoju oholost da li će im se obratiti veliki svećenik i prije nekog dobiti tu važnost. Hram vrvi vikom drekom. Tamo u prikrajku pokušava se održavati hramska nastava. Vika bruji na sve strane. Donose djecu na prikazanje. Povorke volova, ovnova koje se treba žrtvovati. Bogataši se šepire. Veliki svećenik prolazeći obožava kad mu se vuku haljine koji se ne smiju niti dotaknuti. Nakloni do zemlje. Rabini pokriveni glava s resama do poda sudaraju se s Bogom.
Svatko nešto mantra. Raspravlja se o maslinama i o urodu. Umjesto kada i mirisnih smola, sve zadiše stokom. Kao da je staja, a ne hram. Malo pored stoje mjenjači novca. U rukama im naočarke. Lupkaju sa srebrenjacima. Gledaju potencijalne žrtve. Kako god vidiš na oko da onaj jadni siromašni narod varaju. Mjesto im je u centru. Važniji su i od žrtvenika. Tezulju su namjestili kako bi okrali. Vlada napeta situacija jer se odvija bezbožna ravnodušnost u svetinji. Pokoji slijepi prosjak stoji moleći za koricu kruha ili milostinju. Neki bolesnik na postelji moljaka da ga odnesu do Siloama da se očisti kad se uzbiba voda ali nikoga nema. Jedini milozvučni zvuk pružaju zarobljeni grdelini, golubi i grlice za sirotinju koja nema dovoljno novca za velike žrtvene darove. Težak je to i poražavajući pogled.
Krist dolazi na mjesto koje bi trebalo odisati poštovanjem i svetošću. Prolazi mjestom koje i sam pamti iz djetinjstva. Nije to više ono što je bilo. S godinama je nestajalo svetosti. Svake godine sve manje i manje je Bog prebivao u hramu. Izmjestio se u prisutnost sina. Jer ni za njega nije bilo mjesta u hramu. Promatra Krist sve ovo i čini čudesni najčudesniji znak. Ima reputaciju važnog i uvaženog rabina. Gleda nemoćne pravovjerne sablažnjene, marginalizirane i čini znakoviti čin. Pravi bič od užadi. Uništava zlo koje se uvuklo. Rušenjem prevtranjem stolova hramskih lihvara uništava institucije zla. Dokončava bezbožnost, posvješćava stvarnosti i uvodi red. Odzvanjanje hramom zvuk prosutih srebrenika, pobacanih tezulja i vike ostavlja sve začuđeno. „Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.“
Mi smo hram Božji koji danas Krist čisti od svega zla i grijeha na koji smo postali ravnodušni. Vjernici danas dovode u pitanje kako Bog ne može tolerirati njihovu samovolju. Svi imaju svoje neke granične norme kojima određuju što je grijeh a što nije. Osobno oni drugog i Boga mogu vrijeđati, ali drugi njih ne smiju niti pogledati. Postaju svete zaštićene krave koji kreiraju svoju svetost na grbači uništenja.
Korizma je vrijeme čišćenja. Vrijeme ozbiljnog susreta sa sobom grešnikom koji nas onda upućuje na prijateljstvo s Bogom. Pomiriti se s Bogom mora postati najvažnije korizmeno slavlje. Priznati svoj grijeh da bi se mogao dogoditi Uskrs. Danas se najteže boriti sa istinom da su vjernici banalizirali grijeh. Za mnoge danas grijeh je izmišljotina. On ne postoji. Tumaramo uljuljeni sa tupom sviješću i sebi određujemo te laskamo kako smo sveti i pravedni. Udaljenje od milosti dovelo nas je do stanja općeg duhovnog kaosa. Dežurni će se javiti opravdavati zlo i grijeh. Ponižavati one koji žele iskreno živjeti svoju vjeru. Nazivati ih pogrnim imenima i izvrgavati sramoti i podsmjehu. Bavit će se pravima životinja a abortus proglašavati pravom na izbor. Busat će se u prsa mnogi kako su veliki kršćani ili kršćanski političari a podržavat će i eutanaziju i abortus. Moderno je to reći: „Privatno sam protiv, ali ne želim nametniti svoj stav.“; kako je to govorio gradonačelnik New Yorka Mario Como, a mnogi puni sebe mantraju tu istu rečenicu. I onda kad biskup takvima uskrati pričest onda se svi sablažnjuju.
Istjerati treba sve, izgoniti, uskratiti sakramente da se onda svatko sjeti da se ne može služiti Bogu i đavlu. Ako ne želiš biti Božji ne možeš niti uživati u blagodatima milosti. Nisi kršćanin. Nitko ne polaže pravo na sakramente. Nemaš pravo ni na sakramente ni na sakramentale. Šta će ti kršćanski sprovod kad nisi nikad živo kao kršćanin. Kršćani su kvasac društva. Oni koji svojim životom svjedoče istinu i pravdu. To što su neki zalutali, devedesetih kanaderski poliveni vodom, treba im dati nove smjernice, uputiti ih na pravo mjesto skupa s lako pribavljenom krštenicom. Onima pak koji se sablažnjavaju i iščuđavaju ovom evanđeoskom događaju bilo bi bolje da se iščuđavaju nad sobom i istinom nad počinjenim u nebo vapijućim grijesima. Licemjeri nikad nisu bili omiljeno društvo Kristovo, već grješnici pokajnici koji su priznali sebi svoj grijeh, ostavili grešni život iza sebe i zaživjeli životom milosti.
Čitajte pismo, poučavajte se! Okajavajte svoje grijehe jer vrijeme je za svakoga od nas blizu! Valja doći pred Boga, pa da nam se ne dogodi da naš susret započne opravdavanjem gdje to stoji pa nismo mi znali da si dao zapovjedi. Ljubav se Božja doista očituje u svakom od nas. Susret sa sobom grešnikom omogućava nam put svetosti. Danas istjerajmo sve što je zlo iz našeg života. Otvorimo mjesta Božjem milosrđu i neka nas posvećuje blagoslovima neba i svetošću života.
Don Damir Bistrić
