22. DAN
„Zbog čega krivnju moju istražuješ
i grijehe moje hoćeš razotkriti.“
(Job 10,6)
Dvadeset peta lekcija – Što si bliže Bogu to si grešniji
Čudi li te naziv današnje lekcije? Ako jest – ništa čudno! I ja sam uvijek smatrao da je logično da što si bliže Bogu da manje griješiš i da imaš manje grijeha. Onda sam pročitao Isusov susret sa Samarijankom. Radnja se zbiva u četvrtom poglavlju Ivanova evanđelja kad je Isus odlučio vratiti se u Galileju. Putem je morao proći kroz pokrajinu Samariju i zaustavio se kod Jakovljeva zdenca u gradu Sihar. Pristupi tada jedna žena koja je došla zahvatiti vodu. Isus joj se obrati kazavši: „Daj mi piti!“ Samarijanka ga je prepoznala kao Židova, jer je Isus po svojoj odjeći izgledao kao Židov, pa se zapitala što to Isus traži od nje jer je znala da Židovi ne razgovaraju sa Samarijancima. Tada Isus prozbori o vodi živoj i razgovor nam dalje otkriva kako je ta žena imala pet muževa te da sada živi u izvanbračnoj vezi. Razgovor završava odlaskom obraćene žene koja na kraju dovodi ostale ljude toga grada koji povjerovaše u Isusa.
Dopusti da se sad vratim unazad i pokušam ti protumačiti današnju lekciju uz pomoć Ivanova evanđelja. Isus dolazi u Samariju koju su židovi izbjegavali. Razlog tome, da te ne zamaram previše, bio je taj što Židovi nisu nikada oprostili dijelu Židova koji su živjeli na području Samarije što su se u prošlosti ženidbama i potomstvom pomiješali s poganima. Žena po vodu dolazi u neobično vrijeme – oko šeste ure. Ako preračunaš prema današnjem mjerenju to bi bilo oko podne. Žene su obično zahvaćale vodu ujutro ili nekada navečer, ali ova žena čini iznimku. Ubrzo zatim vidimo razlog – ona je bila preljubnica. Imala je pet muževa, a ni onaj šesti nije joj zapravo muž. Takva žena nije bila prihvaćena u društvu, pa je svoju vodu grabila kada nije bilo nikoga. Izbjegavala je susrete s ljudima koji su je osuđivali. No, sada se susreće s Isusom. Isus joj prilazi prvi i traži od nje da mu da piti, isti upit kad je rekao na križu „žedan sam“. Ali žena se brani, njen zdenac je predubok, njeni problemi i situacije u životu su prevelike da bi ona mogla nešto učiniti. Njen zdenac je i presušio, udaljena od vode žive postaje suha i žedna žive vode koju ona sada traži od Isusa. Lekciju koju ti dajem je u sljedećoj slici. Isus i Samarijanka nalaze se pored zdenca. Podne je, vrijeme kada je sunce na okomitoj točci. Tek okomito sunce može zdenac obasjati svjetlom. I što svjetlost otkriva? Otkriva da je zdenac dubok i da je potreban krčag s velikim lancem da bi se nešto zahvatilo. Drugim riječima, kad se približavaš Bogu tada te njegova svjetlost sve više obasjava. A što je veća svjetlost više se otkrivaju tvoji grijesi. Uzmi za sliku obično pranje prozora – kad je mračno čini ti se da je prozor čist, ali kad dođe zraka sunca vidjet ćeš na njemu tragove prstiju, prljavštinu i slično. Božja svjetlost rasvjetljava tvoje grijehe kako bi ih mogao odbaciti i krenuti iznova. Oni koji odbijaju stati pred Božje svjetlo znaju reći da imaju malo grijeha ili da uopće nemaju grijeha, ti od takvih bježi jer te Isus upozorava da tko to kaže jest lažac. Ne boj se stati pred Božje svjetlo, dopusti mu da ti rasvjetli dušu kako bi vidio sve ono što do sada nisi vidio i kako bi se mogao riješiti svih nečistoća koje su se s vremenom prikupile.
Razmatranje današnjeg evanđelja:
Lk 18,9-14: U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu.
»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili — kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’
A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’
Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
Ponovo pročitaj današnje evanđelje pa zastani par minuta u tišini razmišljajući što ti Bog želi reći s ovim tekstom.
U današnjoj prispodobi imamo dva lika. Jedan je farizej, a drugi carinik. Oboje dolaze na molitvu, što je dobro, ali vidiš da im je molitva različita. Carinik se smatra nedostojnim pogledati u nebo, udara se u prsa tražeći od Boga milosrđe. Ne znamo je li carinik doista nešto učinio pa se kaje, ali je vjerojatno riječ o njegovom stanju u kojem osjeća grešnost pred Bogom. On se ne sažaljeva nad samim sobom, što ni ti nikako ne bi smio, nego jednostavno izriče vjeru u Božje milosrđe i njegovu ljubav. Suočavajući se s Bogom vidi svoju grešnost Za razliku od farizeja koji je došao u hram hvaliti se, carinik u hramu hvali Boga. Njemu stavlja svoj život u ruke jer zna da je Božje milosrđe veće od njegovih grijeha. Farizej doista čini dobre stvari, međutim, on kao da je došao u hram kako bi tražio od Boga zahvalu što je on tako dobar. Zapamti da je samo Bog dobar i da sve dobro što činiš dolazi od Boga kao dar. Jedino što ti možeš dati Bogu jest grijeh. Carinik to prepoznaje, zato svu svoju nadu polaže u Boga. Tako carinik otkriva da osim grijeha Bogu može dati i prostora u njegovom životu kako bi Božja dobrota ispunila njegovo srce. I ti otvori vrata Bogu, riješi se farizejstva i predaj mu sve što možeš dati. Njegova ljubav ključ je koji otvara vrata svakoga srca! Neka pitanja za razmišljanje: Kako si se osjećao kad si pročitao ovaj tekst? Jesi li ponekad farizej ili carinik? Kako gledaš na svoju vjeru i svoja djela? Uspoređuješ li se s drugim?
Današnji zadatak: U svojoj sobi pred križem ili slikom Isusa klekni i jedan put iz sveg srca izgovori: „Smiluj se Gospodine meni grešniku“ kako bi se naučio kajanju. Ne zaboravi na tjedni zadatak.
Molitvu izmoli naglas.
Molitva: Gospodine, koji si poslan izliječiti srca slomljena, smiluj se. Kriste, koji si došao pozvati grešnike, smiluj se. Kriste, smiluj se. Gospodine, koji sjediš zdesna Ocu da nas zagovaraš, smiluj se. Gospodine smiluj se. Slava Ocu…
21. duhovnih vježbi: Nauči voljeti sebe!
mag. theol. Darko Rapić
