24. DAN
„I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična,
da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci
– svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!«“
(Post 1,26)
Dvadeset osma lekcija – Budi čovjek
Kroz povijest su filozofi donijeli mnogo pozitivnoga u svijet. Mnogi posežu za filozofskim citatima kako bi izrekli nekakvo stanje ili činjenicu. Ja ti sada donosim rečenicu jednog njemačkog filozofa Karla Jaspersa koji je rekao: „Biti čovjek znači postati čovjekom“. Ta ti rečenica otkriva da nisi čovjek samo zato što si rođen kao čovjek. Biti čovjek uzvišenije je od toga da si mesom i kostima označen kao čovjek. Ti imaš nešto što druga bića nemaju – imaš slobodnu volju i razum. Uz pomoć toga stvaraš svoj svijet, mijenjaš ga te pritom mijenjaš samoga sebe. Ti stvaraš povijest te si ujedno i dio te povijesti. Kao čovjek si potpun, ali ujedno i nikad nedovršeno biće koje teži razvijanju u stvaralaštvu i postojanju.
Jesi li se ikada zapitao tko si ti? Ne mislim na to kako se zoveš i odakle potječeš. Mislim baš na ono pravo, dubinsko pitanje tko si? Znaš li svoj smisao postojanja? Ako znaš koji je tvoj smisao dokle si stigao? Dokle, Adame, kojemu Bog postavlja pitanje: Gdje si? Postavio sam ti nekoliko pitanja. Ne moraš ih odgovoriti, samo znaj da je čovjek biće koje pita. Pitanja su nužan dio tvoga života i trebaš ih postavljati. Mnogo odgovora pronaći ćeš na postavljena pitanja. Svaka religija i svaki filozof kroji svoju priču. No, Bog ti je objavom dao odgovore – ti si dijete Božje! Tvoja duša to zna i zato te nijedna zemaljska ugoda ne može potpuno zadovoljiti. Ona teži za Bogom, želi otkriti hram Božji koji je u tvom tijelu jer si samo s Bogom cjeloviti čovjek – onaj koji je stvoren na sliku Božju. Ti si, čovječe, onaj koji je pozvan biti dionikom Božjega kraljevstva. Zato je ovaj boravak na zemlji tek privremena stanica tvoga postojanja. Ipak, nisi pozvan da od tog boravka napraviš ruglo ne brinući se za ono što ti je povjereno. Pozvan si da budeš čovjekom. Ono što je Bog postao kada se utjelovio ti tek trebaš postati. A kako se postaje čovjekom? Samo u ljubavi spremnom darovati se za druge. Zato je Krist savršen čovjek – on se darovao do kraja! U životu mnogo toga možeš ostvariti bilo kroz sport, politiku, gospodarstvo, ekonomiju i slično. Svjetovna slava može te dignuti do nebesa, ali samo te jedno zvanje može vinuti u sama nebesa – biti čovjekom!
„Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost
i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.“
(Mudr 2,23)
Razmatranje današnjeg evanđelja:
Lk 5,1-3a.5-16: Bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika — slijepih, hromih, uzetih.
Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: »Želiš li ozdraviti?« Odgovori mu bolesnik: »Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.« Kaže mu Isus: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!« Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.
Toga dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenome: »Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!« On im odvrati: »Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!’« Upitaše ga dakle: »Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi?’« No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: »Eto, ozdravio si! ‘Više ne griješi da te što gore ne snađe!« Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.
Ponovo pročitaj današnje evanđelje pa zastani par minuta u tišini razmišljajući što ti Bog želi reći s ovim tekstom.
Koliko dugo, dragi moj brate, dozvoljavaš sebi da budeš bolestan? Vidiš, današnja Božja riječ ne govori samo o čovjeku koji je trpio od svoje bolesti gotovo pola prosječnog ljudskog života. Ona govori o svima koji boluju od neke bolesti bilo tjelesne, bilo duhovne. Poznajem ljude koji dugo godina, neki čak i više od trideset osam godina, trpe. Trpe jer nemaju Boga. Trpe jer su toliko dugo godina daleko od onoga koji ih ozdravlja, koji im daje mir i snagu za život. Neki se s pravom bune i kritiziraju što nisu upoznali još nikoga tko bi im svjedočanstvom svoga života i ispravnom vjerom donio Boga u njihov život. Drugima je pak to izlika jer niti ne pokušavaju sami se zauzeti za sebe. Tako žele da ih drugi ozdravi, smatraju da će samo ljekovima poboljšati svoje zdravlje i svoj život. Čovjek koji se spominje u evanđelju pokušao se zauzeti za sebe, ali nije uspio. Nije bilo nikoga tko bi mu pomogao. Pomažeš li ti drugima koji boluju od tjelesne bolesti ili trpe jer su daleko od Boga? Kako li teško zvuči kad bolesnik kaže: „nikoga nemam“. Imaš li sućuti prema ljudima koji nemaju nikoga? Isus ozdravlja bolesnika, ali prije toga mu postavlja temeljno pitanje: „Želiš li ozdraviti?“ Želiš li ti ozdraviti ili dopuštaš sebi da toliko dugo godina trpiš? Činiš li nešto po tom pitanju ili samo čekaš da netko umjesto tebe dođe i čarobnim štapićem sve odnese? Ali pazi, tvoje ozdravljenje ima smisla samo ako ne griješiš više, odnosno, ako kao plod ozdravljenja ne postaneš boljim čovjekom. Ustani!
Današnji zadatak: Ugledaš li danas ili narednih dana siromaha udijeli mu milostinju po svojoj želji i mogućnosti. Ne zaboravi na tjedni zadatak.
Molitva: Pomoli se za one koje nitko ne moli i koji nemaju nikoga te se sjeti svojih pokojnih. Molitva može biti osobna i/ili naučena, neka bude po tvom izboru i iskrena srca.
23. dan duhovnih vježbi: Vjera se ne temelji na čudima
mag theol. Darko Rapić
