25. DAN
„Ta gdje je zavist i svadljivost,
ondje je nered i svako zlo djelo.“
(Jak 3,16)
Dvadeset deveta lekcija – Zavist iskrivljuje sve u tebi i oko tebe
Zavist je jedan od velikih grijeha, dragi moj brate. Ako tvoje oko zavidi ili je kome zavidilo nadam se da ćeš se od danas uspjeti izboriti za svoj mir. Zavist je jaka emocija, neprijateljski usmjerena prema nekome. Ona je lukava, skriva se ispod tebe i kada izlazi na površinu prvo se voli umaskirati. Drugi ne zna jesi li zavidan niti to mogu znati. Zavist uvijek izjeda samo tebe koji si zavidan. Ako osjećaš da si ogorčen zato što netko drugi posjeduje nešto što bi ti htio imati tada znaj da si pogođen osjećajem zavisti. Vidiš, nije grijeh zavisti ako primjetiš da netko drugi ima nešto što ti želiš. To te može motivirati, potaknuti da i ti to dostigneš. Nisi nužno zavidan ako te nečiji uspjeh motivira da i ti uspiješ. Međutim, ako ideš s razarajućom silom do onoga što nemaš ili do čega ne možeš doći tada se pretvaraš u zavidnog čovjeka. U zavisti nema ništa pozitivno jer onda to ne bi bila zavist. Njoj jednostavno smeta dobro koje drugi čovjek ima. Čovjek najčešće padne pod zavist iz iskrivljene slike svijeta. Krivo shvaćajući da nečeg ima ograničeno te da će toga nestati ako drugi to dobije čovjek postaje zavidan. Razarajuću sliku zavisti donosi nam evanđelist koji tvrdi da je Pilat primjetio da su Židovi predali Isusa iz zavisti. Knjiga Mudrosti kaže da je Sotoninom zavišću smrt ušla u svijet. Shvaćaš li sada snagu zavisti? Ona je prvo donijela smrt na svijet, potom je Boga odvela na križ!
Premda je zavist odnijela Isusa na križ, Isus nije reagirao na zavist. Štoviše, Krist nikada nije reagirao na zavist, nikada nije prozvao čovjeka zavidnim. On jednostavno odbija svakom grijehu, pa tako i zavisti, da se zareže u njegov duh. Isus grijeh shvaća ozbiljno, on sa zlom ne raspravlja. On zna odakle dolazi zavist – od Sotone – i zna gdje se zavist nastanjuje – u čovjeku. Isus govori da ništa izvana ne može onečistiti čovjeka, samo ono iznutra, samo ono što izlazi iz čovjekovih usta. Kao kršćanin nisi oslobođen zavisti, protiv nje ćeš se do kraja života više puta boriti. U toj borbi nisi sam niti je pobjeda nemoguća. Svaki otrov ima svoj protuotrov, pa tako i zavist. Stoga rasti u ljubavi i služenju pa ćeš biti naklonjen svome bratu. Ljubav nije zavidna, ona se ne hvali, ne uzvisuje se niti gleda svoju korist. Protiv zavisti se možeš boriti trudeći se činiti dobro. Sjeti se da je Kajin bio zavidan na svoga brata, a Bog mu je rekao da ako čovjek čini dobro da grijeh na njega ne vreba. A jedan od najboljih načina borbe protiv zavisti jest radovati se uspjehu drugoga. Zavist te tjera da se raduješ tuđoj nesreći i da odbacuješ tuđu sreću. Na koncu, iskustvo Božje ljubavi najveći je lijek protiv zavisti. Ona će ti pokazati tvoju pravu vrijednost po kojoj tvoja radost neće više ovisiti o drugima nego o samome sebi i svom odnosu s Bogom.
Razmatranje današnjeg evanđelja:
Iv 5,17-30: U ono vrijeme: Odgovori Isus Židovima: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.« Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.
Isus nato odvrati: »Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu, da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.
Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas — sada je! — kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili — na uskrsnuće života, a koji su radili zlo — na uskrsnuće osude. Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.«
Ponovo pročitaj današnje evanđelje pa zastani par minuta u tišini razmišljajući što ti Bog želi reći s ovim tekstom.
Povod Isusovog govora u današnjem evanđelju jest optužnica Židova. Oni su napadali Isusa što je radio subotom i njihova srdžba narasla je kad je nazvao Boga svojim Ocem. S jedne strane valja razumijeti Židove, njihove propise i njihov mentalitet. Međutim, svaka stvar se dodatno uveliča kada se umiješa zavist. Glavari svećenički, predstavnici Židova, zavidili su Isusu jer je narod išao za njim. Padaš li i ti u zavist? Događa li se i tebi da zavidiš nekome tko je bolji od tebe u onome u čemu si stručan? Potežeš li s lakoćom kamenja i osude na uspjeh drugoga na području u kojem ti nisi uspio? Isusa ne diraju riječi Židova jer je u odnosu s Bogom. Isusa ne spriječavaju ljudske odredbe da radi jer i njegov Otac radi. Doživljavaš li Boga kao onoga koji ovoga trenutka radi? Isus je u jedinstvu s Ocem. On po sebi ne može učiniti ništa jer ne vrši svoju volju nego volju svoga Oca. Potiče li tebe ovaj tekst na bolji odnos s Bogom ili ga doživljavaš kao prijetnju prema tvom pogledu Boga? Ne zavidi, Isus ti ne oduzima mogućnost da budeš u jedinstvu s Bogom.
Današnji zadatak: Izdvoji danas barem pola sata za fizičku aktivnost ili tjelovježbu. Ne zaboravi na tjedni zadatak.
Molitva: Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.
24. dan duhovnih vježbi: Budi čovjek!
mag. theol. Darko Rapić
