PETA KORIZMENA NEDJELJA
Običaj je da se na petu korizmenu nedjelju zastiru križevi i slike. Križevi ostaju zastrti sve do svršetka službe Muke Gospodnje na Veliki petak kada dolazi do ljubljenja križa, a slike ostaju zastrte do početka Vazmenog bdjenja. Običaj prekrivanja križa i slika vuče podrijetlo od srednjovjekovnog običaja germanskog podrijetla kada su u korizmi između oltara i vjernika stavljali veliko platno. Najvjerojatnije tumačenje jest povezanost uz kanonsku pokoru jer su u prvim stoljećima crkve pokornici bili isključeni iz euharistijske službe.
Trideset treća lekcija – Riječi te oblikuju
Kao čovjek posjeduješ dva vrijedna alata. Ruke i jezik. S rukama možeš napraviti toliko stvari. Dobrih i loših. Rukom možeš čovjeka spasiti ili ga pogubiti. Možeš čovjeka pomilovati po licu ili mu priljepiti plesku. Možeš mu pružiti ruku prijateljstva ili mu prosto gestikulirati. Dakle, ono što činiš rukama odraz su tvoje nutrine i istodobno se tvoja nutrina oblikuje ovisno što činiš rukama. Osim ruku, veliku moć imaš u jeziku. Nekoga možeš riječima oživjeti, dati mu nadu ili ga možeš „staviti na mjesto“ i „pokopati“. Riječima možeš izreći ljubav, a možeš iskazati prijezir i mržnju. Dakle, ti si taj koji odlučuješ što ćeš s tolikom moći. Riječ je nekoć toliko vrijedila da kad bi netko nešto rekao to je bilo tako i nikako drugačije! Danas se riječ gubi, svakodnevno ti se stavlja toliko riječi pred tvoje uši da one gube svoju vrijednost. Tako više nekome ni riječ oca ni brata neće vrijediti dok se to ne ovjeri kod javnog bilježnika ili napravi nekakav dokaz. I zato nastaje praznina u čovjeku – on nije u skladu s onim što govori. On govori jedno, a na kraju učini drugo. Ne drži se svojih riječi pa ga se s pravom naziva licemjerjem. Ti znaj da te oblikuju riječi koje izgovaraš. Zato nemoj brbljati i trošiti previše riječi. Mnogi danas govore, a malo tko nešto kaže. Ti zato poradi u svojoj nutrini da tvoje „da“ bude „da“, a tvoje „ne“ neka bude „ne“.
Postoji nešto snažno u riječima, tako snažno da te onaj koji zna nešto izreći može uvjeriti u svoju priču. Pitanje je samo hoće li tu svoju sposobnost iskoristiti za dobro ili za zlo. Jedna je majka iskoristila za dobro. Jednoga dana primila je pismo iz škole u kojoj je pisao izvještaj struke od njenom sinu. Kad ju je sin upitao što piše ona je pogledala u pismo i rekla: „Vaše dijete je genijalac i mi ga ne možemo podučavati, najbolje bi bilo da ga vi podučavate kod kuće.“ Tako je i učinila te je s ljubavlju i toplim riječima odgojila svoga sina koji je završio dobru školu i zaposlio se na visokoj poziciji. No majka umre, a on jednog dana čisteći stvari po majčinoj sobi naiđe na pismo iz škole. Otvori ga i pročita: „Vaše dijete nije mentalno zdravo i mi ga ne možemo podučavati, najbolje bi bilo da ga vi podučavate kod kuće.“ Vidiš li što mogu prave riječi? S time te, dragi moj brate, ne pozivam na laž nego ti govorim što pravo oblikovane riječi mogu učiniti. Riječi, dragi moj prijatelju, oblikuju. Istina, ljubav, zahvaljivanje, psovka, kleveta, omalovažavanje – sve to dopire do srca drugih ljudi. I dok je jedno melem, drugo je strelica prepuna otrova. Zato prije nego izgovaraš razuzdaj jezik i promisli što ćeš govoriti jer mek jezik i kosti lomi!
Istinita usta traju dovijeka,
a lažljiv jezik samo za čas
(Izr 12,19)
Razmatranje današnjeg evanđelja:
Iv 12,20-33: U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!«
Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.« To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.
Ponovo pročitaj današnje evanđelje pa zastani par minuta u tišini razmišljajući što ti Bog želi reći s ovim tekstom.
U govoru o pšeničnom zrnu sročen je sav vazmeni misterij. On prepoznaje svoj čas i donosi konačnu odluku svoga života. On zna da mora umrijeti ako želi da njegov život ostvari svrhu i smisao. Zbog toga će na križu izreći – svršeno je! Tim ne želi reći da je njegov život gotov i da nema dalje. Ne, on hoće reći – „svrha moga života je ispunjena“. Ako ti ne umreš sebi tada ostaješ bez ploda. To je temeljni zakon života jer tko ljubi svoj život izgubit će ga. U logici pšeničnog zrna stoji velika poruka korizme i Uskrsa, a to je da u svakoj smrti postoji život! Grci dolaze Filipu sa željom da vide Krista. Imaš li ti želju vidjeti Isusa? Koliko je snažna i što bi sve učinio da ga možeš barem na trenutak vidjeti? Bog je pohranio zrno u tebi, ali plodnost zrna ovisi i o tome hoćeš li ti prihvatiti „zemlju“ na kojoj zrno može donijeti ploda ili ćeš bježati od „zemlje“ bojeći se umiranja. Premda te umiranje košta života znaj da ćeš na kraju ipak uskrsnuti! To ti obećaje Bog, onaj koji kad progovori prodire u svijet poput groma!
Zadatak za naredni tjedan: Pročitaj jedno duhovno štivo po izboru. Ono će ti ojačati duhovnu želju za boljim odnosom s Bogom i dati nove spoznaje.
Molitva: Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj; podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: spasiti nas od neprijatelja naših – i od ruke sviju koji nas mrze; iskazati dobrotu ocima našim, i sjetiti se Saveza svetoga svojega, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine, da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira. Slava Ocu… (Tvoj jezik neka blagoslivlja, a ne proklinje!)
28 dan duhovnih vježbi: Nitko ne govori kao Krist!
mag. theol. Darko Rapić
