Srce ima svoje razloge koje razum ne može razumjeti rekao je Blaise Pascal.
Doista često u životu ostanemo iznenađeni odlukama koje smo donijeli jer je jedan racionalni dio nas imamo potpuno drugačiju opciju. Koliko se često puta slomimo na nekim malim stvarima i sitnicama jer postoji nešto u nama što ne možemo uvijek nadzirati, nešto što ima moć učiniti da naš život s jedne strane izgleda prekrasan i lijep ali nekada ga gledamo u potpuno suprotnim parametrima.
Naši osjećaji ona su snaga koja nas može natjerati da učinimo i stvari koje nam razumom izgledaju beskrajno teško i za koje se nikada ne bismo odlučili. To je svijet u nama koji nastaje kao posljedica naših misli i naših pogleda na svijet. To je svijet gdje vidimo koliko je lijepo i koliko je ponekad teško biti čovjek. No ponekad to postaje svijet koji nas najviše uništava pogotovo onda kada nas zapljusne sva ona sila negativnih osjećaja.
Osjećaje prije svega trebamo nadzirati, svojim mislima uspostavljati kontrolu. No da bi naši osjećaji postala naša stvarajuća a ne razarajuća snaga potrebno je u njima pronalaziti sve više prostora za Boga. Vjerom u njega ojačavati stav kako je on pored nas u svim našim teškim situacijama i za nas se brine kao naš Nebeski otac. Tada naša svakodnevica neće postati ogroman prostor sumnje, straha, nesigurnosti i neodlučnosti jer ćemo u svakom trenutku znati da imamo nekoga pored sebe tko je tu radi nas i tko nam pomaže.
Kada u svojim mislima počnemo otvarati prostor Duhu Svetom on će nam dati snagu da se u našim osjećajima othrvamo onoj sili negativnosti u nama koja ponekad može utjecati na donošenje loših odluka pa i navesti nas na grijeh. Duh Sveti utvrđuje nas u onome što je dobro te nam koliko god bila teška situacija daje snage da ne odustajemo onda kada nam svega više bude dosta. Što je više prostora za njega, manje je prostora za pojavu negativnih osjećaja.