Nema područja čovjekova života koji se ne tiču njegove vjere. Nema trenutka čovjekova života u kojem se ne pokazuje njegova vjera.
Sve ono što radi od trenutka buđenja do večernjeg odlaska na počinak, sve one riječi koje tijekom dana govori drugima, svi oni odnosi u obitelji, na poslu, u nekoj drugoj zajednici govore kakva je vjera toga čovjeka. Svaki njegov udisaj i izdisaj na koncu govore o vjeri toga čovjeka.
Tužno je što mnogi misle da se vjera pokazuje samo sjedeći ili klečeći u crkvi, tužno je što mnogi misle da čovjek nije veliki vjernik ako ne širi mnogo ruke, tužno je što mnogi promatraju čovjekovu vjeru samo s ponašanjem koje on ima u crkvi. Kao da se Bog samo tu nalazi, kao da se Boga ne susreće u svim onim odnosima i situacijama. A najtužnije od svega je što mnogi ne razumiju ili se prave da ne razumiju onu Isusovu rečenicu: “Sve što učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste.”
Kao da čovjek mora samo govoriti riječ „Bog“ da bi Bog prisutan u njegovom životu, kao da se Bog ne nalazi u cjelokupnoj stvarnosti koju je stvorio. Koliko je Bog prisutan u našem životu otkrijemo tek kada zavirimo u sebe, povučemo se u molitvu i kontemplaciju i shvatimo da je sve ovo što jesmo i imamo njegov dar. Prisutan je Bog u bezbroj ovih darova koje nam pruža, u svemu što vidimo, čujemo, osjećamo, dodirujemo nalazi se njegov trag. Ali ga treba otkriti očima srca.
Nema područja čovjekova života koji se ne tiču njegove vjere. Naša se vjera ogleda u načinu na koji gledamo svijet, riječima koje govorimo, osjećajima koje pokazujemo, navikama koje svakodnevno pokazujemo. Nema ni jedan trenutak našega života da se vjera ne pokazuje, zato pogledajte u oči drugoga i dopustite drugome da pogleda u vaše. Vjera je vidljiva u vašem životu. I zato priupitajte sebe mogu li je drugi vidjeti i osjetiti?
