U veselju se često zna dogoditi neka nezgoda. Svi smo to prošli i tome smo svjedoci.
I dogodilo se, sasvim slučajno, pri slavlju u sudbonosnom zgoditku gurnut je jedan fotograf. Mnogi toga čovjeka nikada ne bi primijetili. Nažalost često se događa da u važnim trenucima u velikoj mašineriji mnogi mali ljudi bivaju gurnuti na marginu, ponekad da se mogu istaknuti oni glavni akteri događanja. A onda se dogodi jedan mali ljudski čin koji pokazuje pravu veličinu čovjeka, ruka koja podiže i znak traženja oproštenja zbog prouzročene nezgode. Bez obzira na zgoditke, ovaj čin je pobjednički.
Male stvari pokazuju velikog čovjeka. Pobjednici postaju oni ljudi koji nikoga ne smatraju manjim od sebe. Oni znaju da je svaki čovjek jednako vrijedan i zato svakome daju jednako poštovanje. Pobjednici postaju oni ljudi koji znaju da je i poraz za hrabre, i u porazu drže glavu gore znajući da je to jedna trenutna etapa života koja će ako budu dovoljno ustrajni i odlučni prerasti u jednu mnogo veću pobjedu.
Ne otvara sva vrata znanje, moć, iskustvo i veličina, neka jednostavno otvara srce. Po srcu se pokazuje tko je čovjek i srce čovjeka je ono koje pokazuje kakav je tko čovjek i što mu je bitno. Jeli dovoljan sam sebi ili je svjestan da je sve ovo što jest i ima nečiji dar i za to je zahvalan? Ljudi koji sa srcem idu kroz život ne dobiju uvijek prva mjesta i medalje, ali zato u srcu drugoga čovjeka uvijek ostaju oni konačni pobjednici.
Život na kraju nikome ne ostaje dužan, svakome vrati ono što je dao. Ako ne vrati odmah, vrati onda kada za to bude vrijeme. Male stvari pokazuju velikog čovjeka a veliki ljudi se ne boje i ne bježe od tih malih stvari. Znaju da sve ono najvrjednije u životu ne može se ni kupiti, ni prodati, već se jedino može zaslužiti. Svojim znojem, svojim radom, svojim trudom, svojom ustrajnošću, svojom ljubavlju, svojom vjerom u Boga.
