Današnje evanđelje kruži oko tri riječi koje su središnji pojam Ivanova evanđelja: Kruh, Život i Vjera.
„Tražite me jer ste jučer jeli kruha koji vas je nasitio.“ Isus misli na umnoženi kruh kojega je mnoštvo jelo. Dnevni kruh treba čovjek svakog dana. Svaki čovjek dnevno ima glad i žeđ i treba jelo i piće. Čovjek je po svojoj prirodi upućen na jelo za održavanje života. Ne može živjeti bez toga. Nitko ne može sam po sebi živjeti bez povezanosti sa svijetom oko sebe. Upućen je na druge ljude i konačno na darove zemlje i samog Stvoritelja, da dobije dnevni kruh. Koliko je ljudi sudjelovalo u spremanju kruha? „U svakom kruhu je milost Božja“, govorio je švicarski isposnik brat Klaus. Tako su nas učili stariji da kruh bačen na put podignemo i stavimo na zid da ga ptice pojedu. U svakom jelu koje uzimamo pokazuje se da smo darivani od ljubavi Božje po darovima prirode i radom drugih ljudi. Trebamo biti toga svjesni kad sjednemo za stol.
Evanđeoski kruh izražava veću stvarnost „Život, vječni život i život u punini“. Čovjek nema samo glad za kruhom i žeđ za vodom, nego za životom u punini. Čovjek ne živi samo od kruha. Nije dovoljno biti sit i živjeti u blagostanju. Pokazuje se da su mnogi i u blagostanju iznutra prazni, nezadovoljni i nemaju snage za život. Više od dvanaest tisuća ljudi počini samoubojstvo u Njemačkoj ili dnevno trideset se ljudi ubije kojima ništa nije manjkalo. Zašto je to tako? Što nedostaje ljudima da postanu očajni i umorni za život. Što nedostaje ljudima da imaju uistinu ispunjen život? Na to odgovara vjera u Krista koji je rekao. „Ja sam kruh života. Tko meni dođe ne će gladovati više i tko u mene vjeruje neće više žeđati“. Drugim riječima: Ono što je za naše tijelo kruh to je za našu dušu Isus Krist s kojim nas povezuje vjera.
„Došao sam da imate život u punini“, rekao je Isus na drugom mjestu. I na koncu Ivanova evanđelja čitamo: Riječi su ovdje napisane kako bi vjerovali da je Isus Pomazanik, Sin Božji i da po vjeri u Njegovo ime imate život.” Vjera je naš pravi čudesni lijek eliksir života. Bez vjere bi duševno trpjeli glad, bili posve siromašni i ako nam materijalno ne bi ništa nedostajalo. Zato je dar vjere djelo Božje da mi vjerujemo u onoga koji nam je donio pravi život i koji je za sebe jedini mogao reći: „Ja sam kruh života“. Taj kruh ima više milosti i moći od dnevnoga kuha. Toga moramo biti svjesni i pokušavati dar vjere dijeliti s drugima. Upravo današnji svijet, zna li ili ne zna, gladuje i žeđa za Bogom. Zato ne možemo ljudima iskazati veću službu da im nešto od naše vjere dademo. Ako im, koliko možemo, pomognemo da nađu hranu koja ima život vječni.
Don Luka Vuco
