Gospa Snježna – u potpunoj otvorenosti i predanju Božjoj volji događa se najveće čudo života!

Nakon Efeškog sabora na kojem je Isusova majka proglašena Bogorodicom na Eskvilinu jednom od sedam vatikanskih brežuljaka na današnji dan pao je snijeg, te je papa Sixto III. na tom mjestu sagradio baziliku u čast svete Bogorodice.

Bazilika Svete Marije Velike na zapadu najstarija je crkva u čast Djevice Marije. Uvijek u svakom vremenu mi kao vjernici sakupljamo se oko uzvišenoga lika Bogorodice kako bismo nanovo sebe uz moćni zagovor Bogomajke pronalazili. Svakodnevni život u sebi nosi mnoštvo izazova na koje nažalost imamo vlastite uglađene ali polovične odgovore. Svaki od nas dolazi nebeskoj Majci je s nakanom u svom srcu koju želi prikazati kako bi nam Ona izmolila milost.

Puno toga danas želimo čuti. Mnoštvo je razloga našega okupljanja u svetištima i u svemu tome se očituje ponajviše naša ljudskost koja je u očekivanju nekog nadnaravnog djela. Više smo se sabrali kao kakvi prosjaci koji imaju želju da im netko nešto udijeli. Svjetski poredak unosi u naše živote pomutnje. Izgubljeni smo u prostoru i vremenu. Ne znamo kako odgovoriti novonastalu beživotnu kulturu i civilizaciju smrti  i onda u tom sveopćem kaosu tražimo odgovor. Ponekad se pitamo kako je moguće u jednom trenutku svojim kršćanskim životom živjeti nekršćanski, dok u istom trenutku naše vlastite bezbožnosti tražimo pomoć od tog nadnaravnog bića koji se zove Bog. Veliki osvješćeni kršćani ili bolje rečeno oni koji se nazivaju kršćanima kada je u pitanju naša vjernost prema Bogorodici začudo u današnje vrijeme imaju neprestanu potrebu provjeru Bogomajčinske ljubavi. Toliko je toga što današnja civilizacija želi nametnuti kao vjerodostojni izvor o Njezinom životu. Nitko ne podiže svoj glas kada je blate najružnijim imenima, nazivajući je raznovrsnim pogrdama. Nitko tada nema snage stati i posvjedočiti da je neznatnost Službenice, Bezgrešna, Djevica, Bogorodica. Strah nas je stati uz Nebesku Majku jer bi nas ljudi, baš ti neki ljudi, mogli krivo gledati. Više nam je stalo do procjene nekih nego li do Božje procjene. Svi mi imamo sindrom propalih zvijezda koji teže za petominutnom pojavom u nebu medija negoli što imamo potrebu za trajnom blizinom i životom s Bogom.

Bogorodica Majka – divotno je blago, neugasiva luč, kruna djevičanstva, žezlo prave nauke, nerazoriv hram pripravljen za mjesto onome kojega prostor ne može obuhvatiti. Taj ne procjenjivi dar primili smo da bi mi u milosti podno križa postali cjelinom Njezina majčinstva.

Evanđelje koje smo čuli nije neka lijepa uspavanka koja nas treba uvesti u divno sanjanje budućnosti već je eksplozija, potres, oluja,  koji u nama nanovo treba probuditi vjeru u život i neizmjernu zahvalnost za ono što smo čuli. Blagost susreta na svadbi u Kani Galilejskoj koji se odigrao vjerojatno na vjenčanju bliske Isusove rodbine sažet je u dva jedinstvena čina. Roditeljica Boga moli onoga koji je izvor Njezina života jedinstvenu molitvu. Majčinsko oko koje promatra vidi sve potrebe. I danas u ovoj svadbenoj dvorani Božanskog stola Riječi i lomljenja kruha majčinsko oko promatra i istim tihim glasom, gotovo šapčući Bogu svome govori: mira nemaju u obiteljima, zdravlja nemaju, ljubavi nemaju, strpljivosti nemaju, srdačnosti i volje nemaju, vedrine nemaju, ili pak vjere nemaju. I onda se čuje prodoran glas: Ženo, što ja imam s tobom. Teško je čuti te riječi, možda se u ovom trenutku osjećamo manji od makovog zrna. Znamo da je to istina. Znamo da je naša bezočnost i pokvarenost srca velika, i kada bismo bili, recimo, pred nekim zemaljskim sucem naši osjećaji i strah, i sve one negativne emocije proizvele bi nekakvu dozu srama, prolaznosti i krivice. No umjesto oštrih riječi tko može odoljeti Majci, zato je i nastavila što kod vam rekne učinite.

Što to nama On danas poručuje? Što je to što On govori a trebali bismo činiti? Što to treba naliti u šest kamenih sudova da bi naša bljutavost postala pitkost. Jasan je stav Krista, nikoga od nas danas niti osuđuje, niti proziva, niti naše grijehe javno iskazuje, već u svom milosrđu poziva vratite se, ne bojte se, ne bojte se vjerovati, ne bojte se otvoriti Duhu Svetom koji mijenja život, svjetonazore, mentalitete, kulturu, civilizaciju. Iziđite iz tog začaranog kruga vlastite samodostatnosti, egoizma, konzumizma i uputite se prema izvoru nade. Božja Majka dala nam je i posvjedočila svojim životom da to naše neprestano traganje za radošću prebiva u potpunoj otvorenosti i predanju Božjoj volji. Nije Ona bila niti političar, niti psiholog, niti je bila teolog, niti filozof, no svojim životom nama je ponudila jednostavnost potpunog predanja i života u Bogu. Taj primjer Njezinog tihog jednostavnog pomalo za današnji svijet beznačajnog i monotonog života o kojem se ne može puno niti govoriti niti biti medijski eksponiran, put je prema svetosti i trajnoj milosti.

Svijet je danas hladan i bešćutan. Ledenjaci obavijaju srca mnogih. Takav hladan pristup svijeta pa i nas jednih prema drugima uništava mogućnost razvoja zajedništva. I kako smo hladni u tom našem slogu života prema svemu naša hladnoća očituje se i prema Bogu i Njegovom divnom pozivu za životom u pravdi, jednostavnosti, solidarnosti.

Svijetli primjer Marijina života nama se daje da od Boga ištemo milost kako bi Njegov sveti blagoslov nanovo zahvatio naše obitelji. Obitelj je izvor života a sami smo svjedoci kako u našim obiteljima danas više ima mjesta za klanjanje novim zlatnim telcima, a izgubila se obiteljska molitva. Majčinstvo je svedeno na najnezahvalniju istancu u kojoj nema nikakvoga poštovanja. Valjda nas je ta nova kultura toliko prosvijetlila da ne znamo kud bismo, nesigurnost u obiteljima je zavladala ne samo kao nekakva doza svijeta pod bremenom ekonomske krize, teže nam je nositi breme razrušenih međuljudskih odnosa i nitko se ne trudi, svi bismo mi htjeli da nam se za nešto zahvaljuje, ali je najgore što nemamo zahvalnosti prema sebi.

Danas na dan Domovinske zahvalnosti sjetimo se da su mnogi svoj život položili kako bismo mi danas u miru provodili svoje dane, ne zaboravimo žrtve i uplakana lica majki čiji su sinovi i kćeri natopili krvlju ovu zemlju.

Bogorodice, Majko naša blagoslovi ove svoje sinove i kćeri pre tobom koji stoje u poniznosti, neka Tvoj sveti mir i poniznost bude nova snaga obnove ovoga naroda. Da se ponovo vratimo svakodnevnom predanju Božjoj volji, da u jedinstvu s Tobom možemo gledati lice Tvoga sina. Amen!

Don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

5 + 1 =