„Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!“ Ova misao nas danas vodi kroz psalam i u ponavljanju doziva nam u naš život da se odvažimo kušati zajedništvo s Bogom koji je ljubav i milosrđe.
Ispred nas je danas pripremljena gozba koja ima svoju bogatu trpezu i koja je o u mogućnosti svakoga od nas nasititi milošću koju kao ljudi trebamo za svoj duhovi život. Bog se pobrinuo da vas ugosti pripremajući najizvrsnije s čime nas svoje prijatelje želi ugostiti. Gozbom blagoslova i života.
Iz nedjelje u nedjelju dolazimo i sabiremo se kako bi bili blizu Bogu. Nedjelja bez susreta s Bogom unosi prazninu i ako nam se dogodi da nismo u Božjoj blizini tad ni nedjelja nije nedjelja. Uistinu osjećamo se prazno jer Bog nam je potrebit. Željni smo Boga. Nadam se da ste se koliko toliko u svojim mislima sabrali i da ste svoje brige koje nosite sa sobom prikazali Bogu te da imate nade kako će On koji jest ublažiti vaše zebnje i osmisliti vaše životne težnje i brige.
Kad siđemo u dubine svoga srca u one skrivene kutke koji su jedino Bogu i nama poznate postajemo svjesni kako je puno toga što bi smo željeli ostvariti u onom uzvišenom i Božanskom. Pavlova poslanica Efežanima koju smo slušali dozivlje nam u pamet važnost razmišljanja. „Pomno razmotrite kako živite!“ Ovo naše razmatranje nije samo površnost koja vlada današnjim čovjekom. Ljudima se danas manipulira i želi ih se postaviti na razinu da u svemu budu površni i bazira ih se samo na onom čulnom gotovo da je bitno samo ono nagonsko. Izvorno mnogima danas nije interesantno, kažu da je konzervativno i nazadno. Nije to trend samo danas već je to dobro smišljen program koji se dobro provukao u životnost kao moto u kojem se ne snalazimo i ne prepoznajemo ga kao nešto što za naš život nije dobro. No ono važno nalazi se ispod površine. Današnje prvo čitanje iz Knjige Izreka otvara nam oči kakvi smo u svoji postupcima. Mudrost Božja uspoređuje čovjeka kao dijete zašto. Ma dijete nikad ne razmišlja o posljedicama koje proizlaze iz djela koje je učinjeno. Sjetite se kad pošaljete svoje dijete i ako mu niste objasnili sve što vam treba da učine kad urade taj posao onda vidite kako je to sve zabrljano, a onda počne vika. Tako se mi ponašamo kad nije sve učinjeno kako smo mislili ili zamislili da treba biti. Ako mi imamo takav odnos pa tražimo odgovornost za nešto što treba učiniti napravite paralelu prema Bogu i vidjet će te da smo puno puta u zabludi vjerskog života. Zato i Knjiga Izreka danas završava retkom: „Ostavite se djetinjarije da bi ste živjeli i hodite putem razboritosti:“
Božanski život za kojim težimo treba Božju hranu, hranu života vječnoga.
Koja je to trpeza koja je pripravljena od koje nam se poboljšava naš život? Najbolja ukoliko je želimo blagovati. Ona je toliko jaka da može utješiti tužna, ohrabriti klonula, pognutog brigama pridignuti jer „koji traže Gospodina, ne trpe oskudice“(Ps. 34(33) 13) Lijepo to nama sv. Pavao kaže „Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! Zato ne budite nerazumni nego shvatite što je volja Gospodnja!“ Raditi na sebi traži odricanje da bi se okanili razuzdanosti površnosti i hrabro kročiti u sili i snazi Duha Svetoga. Bog i njegova blizina nam je potrebna. Kad sve zataji ostaje on milosrdni Otac prepun razumijevanja i blagosti. Bez Boga se ne može. Ostati bez njega je zanijekati sebe.
Sjećam se kako mi je blagopokojni i dragi svećenik don Jozo Marendić pričao kako je u jednom našem selu u zagori za vrijeme drugog svjetskog rata ubijen svećenik i kako je župa zbog teških okolnosti i nemogućnosti da se popuni s novim svećenikom župa ostala šest mjesecu bez svećenika. Bili su bez slavlja Svete Mise, bez sv. Pričesti i bez ikakve vjerske utjehe i vjerskog života i kad je on stigao a bila je nedjelja dobrih sat vremena nije mogao započeti slaviti sveta otajstva od radosti okupljenog mnoštva. Kad je završio svetu misu upitao ih je, jer se nisu nikako odvajali od njega: Pa što vam je, zašto se ne utješite? A jedna starica uzdahnu: Daj nam Bože svima prije smrt nego li još šest dugih mjeseci bez svetih otajstava.
Gdje se nalazim ja? Jeli moja nedjeljna misa kafić ili shopping? Kojem bogu dajem važnost? Dali bogovima ispraznih tračanja, ispraznog lutanja shopping centrima u kojima se klanjam oltarima modnih trendova uz taktove zamamnih pjesmuljaka i obilnog trošenja pa i onoga čega nemam. Sve je ispraznost. Ljudsko se srce jako brzo istroši. Samo se sjetite koliko vaše dijete veseli nova igračka. Ili koliko vas veseli bilo koja stvar koju kupite. Sve ovo ljudsko zadovoljstvo je kratkotrajno.
Bog je za nas ostavio sebe u svojoj svetoj Riječi kako bi nas poučavao a poučavati se može samo onaj koji želi biti poučen. Nitko se nije naučan rodio stoga dopustimo da od danas budemo u stanju otvoriti svoje srce da nas Bog pouči boljem i plemenitijem životu zato sv. Pavao i kaže „Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima …. slavite Gospodina u svom srcu! Svagda i za sve zahvaljujte Bogu.“ Ostavio nam je sebe u Kruhu Života jer on je „za život svijeta“ Kako je nelagodno doći pozvan na gozbe koje pripremate pa da vam gost ništa ne uzme već mislite da nešto nije uredu, nešto mu smeta već se i vi tada osjećate nelagodno. Prijatelji ste Božji pozvani na gozbu Jaganjčevu i pozvani da budete dionici slave jer tko jede od ovoga kruha živjet će uvijeke. Ne bojte se primati sakramente. Pripravljajmo se dostojanstveno za svaku nedjelju za zajedništvo blagovanja Boga u prilici kruha jer On je naš jedini i pravi život. Neka vas Bog prati da u ovom tjednu koji je ispred nas da u nama i po nama čini svoja velika djela milosti jer On je izvor svake milosti, blagoslova i blagostanja.
Don Damir Bistrić
