Sa svog prozora nijemo i u molitvi promatram tisuće upaljenih svijeća na župnom groblju. Sve je prekriveno svjetlom koji obasjava tamnu noć. Nije ni čudo da su ovi dani tako sveti.
Svetkovina Svih Svetih dar je u kojem se svatko od nas spominje svih onih koji su u zajedništvu s Bogom u životu vječnom. Zapravo je ova svetkovina milosni susret neba sa zemljom. Sve ono što je do sada prekrivala tama sada je osvijetljeno. Sva čitanja koja danas slušamo otvaraju nam mogućnost zbližavanja s onim što je to pojam svetost i tko su to sveci. Bez današnjeg evanđelja to ne bi bilo moguće razumjeti. Mnogi svece promatraju upravo u svjetlu crkvenih niša i oltara na kojem se nalaze slike i kipove onih svojih zaštitnika kojima se mole. Ali se uvijek zaboravi kako su došli na to mjesto da postaju našim zaštitnicima i nebeskim zagovornicima. Neki će pokušavati nijekati ovu veliku milost. Znaju tada govoriti da je njihov jedini zagovornik Isus Krist. Direktan odnos tada je kao zajamčen. I ne trebaju im sveci. Oni su za neke pobožne bake ili pak za one koji su ne dorasli. Takav govor je zapravo zatvaranje vrata Kristu i njegovom djelovanju. Zapravo je to oholost pred Bogom u kojem se stavljamo na istu razinu s Njim. Oholost gora od praroditeljske u rajskom vrtu. Da je to tako lako kako oni govore onda bi smo morali biti zapravo poput Mojsija.
No kad je izabrani narod htio da Bog i njima osobno prorokuje od njegova glasa nisu mogli ostati ni na životu te su tražili od Mojsija da Gospodin izričito od sada govori njemu i da će mu biti poslušni. Zablude današnje duhovnosti su u udrobljenosti svega, tolerantnost prema svemu iz različitih religija i religioznosti u kojem se pokušava uvrstiti kao osobna duhovna samopomoć bez posrednika. Čak i bez Krista kako to propagira taj bezbožni svijet. Bog je onaj kojem nam je poći u susret. Posuđeni smo ovoj zemlji da se preko nas proslavi On koji je izvor svake svetosti. On nas šalje da svijet preko nas spozna Njegovo lice, Njegovu blizinu, blagost i ljubav. Iako smo samo posuđeni svjedoci smo svojim životom da živimo ne razborito kao da je ovo zemaljsko jedino. Kao da smo se otkinuli od Božje blizine.
Svetkovina Svih Svetih je veliki osobni ispit savjesti koji se osvrće na sve velike istine vjere u Isusa Krista. Jer ovaj divni dan je dan kada se susrećemo sa sobom. Rast u vjeri je potreban. A rasta u vjeri bez svakodnevnog ispita savjesti nema. Koliko god u nama ostali prebivali običaji koji činimo i sve simbolike koje prate naša pohađanja groblja zapravo postaju izraz vjere. Susreti na groblju su preispitivanje svoje vjere. Vjera u Isusa Krista spasitelja i otkupitelja. Vjera u Uskrsnuće. Vjera u Život vječni. Bez ovoga ne može se shvatiti ova svetkovina. To je povezano i s našim činima dolaska na groblje. Palimo svijeću jer Krist je svijetlo. Donosimo svježe cvijeće kao ono koje je simbol ljepote uskrsnog jutra. I kao kruna ostajemo u molitvi s onima koji počivaju. A tada, tada su tu ime, lice, događaji, život. Život koji nikada nije prestao. I oni su kao što i mi prolazimo nevoljama ovoga vremena i svijeta pozvani na svetost. Kristovi vjernici imaju snagu koja je neizbrisiva toliko jaka da je sve onda nebitno. Danas u evanđelju imamo susret sa sobom i slikom dobrog kršćanina. Nasljedovati Krista nije svojevoljno tumačenje onoga što blaženstva govore. Kršćanin je siromašan bogatstvom oholosti ovog naraštaja. Hoće li zato biti ožalošćen zbog toga? Hoće. No Bog je taj tješitelj koji ga i dalje potiče na ustrajan život i javno svjedočenje Krista. Krotkost će postati svima znak autentičnih vjernika. Ne kao što se propagira tolerantnost i podložnost svijetu tame. Samo krotkost osvaja i baštini zemlju blagostanja.
U svijetu razorenom nepravdama i lažima, klevetama i obmanama kršćanin je gladan i žedan pravednosti i zauzima se za istinu i pravdu jer on živi kraljevstvo nebesko. Kršćaninovo srce je čisto. Onome kojemu je sve čisto neće tražiti ljudske pogreške i mane jer čistoća srca omogućava gledanje Boga već sad. Onom kojem je srce ne uredno živi ne uredno, misli ne uredno i čini ne uredno. Onaj koji živi s Kristom unosi mir svakom koga susreće. Mir je djelo pravde. Mir je počivanje u Bogu, zato se i zovu sinovi Božji. Svaki onaj koji prigrli Krista ovom svijetu je neprijatelj. Progonstva zbog pravde su dio života vjernika. Krista su progonili i svakoga će koji vjeruje i životom svjedoči Njega progoniti. No kraljevstvo je Božje njima osigurano. Ne bojte se tih koji vas progone, koji vas klevetaju, koji zlo o vama govore jer Bog je zaštitnik onom koji vjeruje. A oni će dobiti svoju plaću u djelima svojim. Biti svet je izazov i poslanje. Biti nad grobom svojih najbližih i dragih ponajprije je naša nada da su s Gospodinom i da su svoju vjeru živjeli ustrajno, da su sveti.
Biti nad grobom svojih bližnjih je zapravo i biti nad vlastitim grobom, pogled u vlastiti kršćanski život. Promijeniti ono što je kršćanstva nedostojno i zauzeti se za bolji život vjere. Osvijetlite tamnu i hladnu noć samoće okorjele samodostatnosti kako bi smo se ponovno susreli s našim voljenima da ugriju naša srca za vjeru i ozebla sjećanja na ljubav kojom smo ljubljeni. Živimo vjeru ustrajno. Vjeru Isusa Krista. Više je nažalost mrtvih ovamo u ovom svijetu jer su se zatvorili u kaveze mržnje i polovičnosti. S one strane je život, zajedništvo svetih, gledanje Božjeg lica. Gospodine, ti koji si život, oživi nas nanovo. Pozovi nas na novi život vjere iz ove naše umrlosti u svetost kojoj nema kraja.
Don Damir Bistrić
